Sarajevo se srčano opire fašizmu
Prije 77 godina na Marindvoru, po naredbi zločinca Vjekoslava Maksa Luburića, pogubljeno je 55 ilegalaca
Sarajevo je antifašistički grad. Sarajevo je grad koji je kroz vijekove doživljavao užasne zločine, progone, smaknuća, ali je sve preživio. I danas se snažno, srčano, stameno, ponosno opire fašizmu koji navire sa svih strana. Samo su neke od poruka antifašista koji su se okupili kod spomenobilježja ispred Filozofskog fakulteta podignutog u čast 55 ilegalaca Sarajeva koje je po naredbi zločinca Vjekoslava Maksa Luburića ustaški prijeki sud osudio na vješanje.
Zločinačke orgije
Povodom obilježavanja 77. godišnjice ovog strašnog događaja koji se desio u noći sa 27. na 28. mart 1945, Kanton Sarajevo u saradnji s Udruženjem antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u općini Centar organizovao je prigodan komemorativni program.
Omer Fazil Omer, Ragib Sarić, Ćamil Skando, Muradin Čobo, Hajro Hadžović, Mustafa Spahalić, Vladimir Mirković, Mićentije Tadić... nizala su se imena onih kojih više nema, onih koje je ubio ustaški režim pred sami kraj rata, onih kojih se Sarajevo sjeća sa ponosom i tugom.
Sead Đulić, predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-A, naglasio je da je naša obaveza gajiti kulturu sjećanja.
- Neofašizam cvjeta oko nas, mi, zapravo, živimo neofašističko društvo. Ovo je mjesto gdje se moramo nadahnuti za naše bitke protiv neofašista, koji nam ne daju da živimo, te koji nas sprečavaju u rastu naše domovine, rekao je Đulić.
Aleja kestenova na Marindvoru nije jedino mjesto na kojem su ubijane Sarajlije. Džemil Sabrihafizović je imao samo 19 godina kada su ga u noći 3. aprila 1945. na zvjerski način, nakonužasnogmučenja,ubileustaše u zloglasnoj Luburića vili u Sarajevu. Bio je antifašista, patriota, sarajevski, ilegalac. Njegovo ime danas sa ponosom nosi njegov bratić koji napominje da su zločinačke orgije nastavljene i 29. marta 1945, kada je strijeljan još 41 Sarajlija.
- U dvorištu tzv. Luburića vile, na dan oslobođenja grada pronađena su 23 plitko zakopana leša. Među njima je bio moj amidža čije ime nosim. Dakle, samo od 18. februara do 4. aprila 1945. broj žrtava zločinca Maksa Luburića iznosio je najmanje 783 ubijene osobe. To su istražni organi utvrdili imenom i prezimenom, ali izvjesno je da je taj broj i veći. Ne spadamo, nažalost, među zemlje u kojima se održava duh antifašizma, ovdje smo gdje smo. Nije riječ o bilo kakvoj ideologiji, nego o antifašizmu, o globalnoj ideji koja valjda treba da predstavlja civilizacijsku tekovinu, rekao je Sabrihafizović i naglasio da kao što se iz jedne iskre, iz pregršti žara može raspaliti plamen, tako se i iz ove žiške antifašizma koja u Sarajevu tinja može razviti pokret protiv fašizma koji će stati na put ludilu, zločinu i propasti koju nosi.
Edin Forto, premijer KS-A, naglasio je da je u temeljima BIH borba protiv fašizma.
Ovo je mjesto gdje se moramo nadahnuti za naše bitke protiv neofašista, koji nam ne daju da živimo, kaže Sead Đulić
Borba ne prestaje
- Nažalost, u zadnjih nekoliko godina posebno moramo stalno podsjećati javnost da fašizam ne spava, borba ne prestaje i moramo stalno podsjećati i na one stvari koje su se dogodile, ali i proaktivno raditi da se fašizam ovdje opet ne dogodi, rekao je Forto.
Na Spomeniku ustaškog terora na Marindvoru brojne delegacije su položile cvijeće i odale počast ubijenim žrtvama, a učenici Srednje mašinske tehničke škole su pročitali imena ubijenih građana.