Zavisni od mađioničarskih trikova

dodik nam je prošlosedmičnim pokazivanjem srednjaka na putu do Tužilaštva BIH, gdje ga se sudi za neke malverzacijske kredite, jasno kazao i tim gestom pokazao šta suštinski misli o nama i koju ulogu on dosljedno i do kraja igra na ovoj ruiniranoj sceni. Daleko od toga da ovom njegovom potezu sudimo s moralnih obzora, ali simbolički gledajući ovaj se Dodikov performans, kao takav neposredan i očekivan, reflektira i do boli jasno odražava cjelokupno stanje stvari u ovoj našoj kaljuži. Naime, veliki meštar svih hulja je nakon što je mjesecima bacao dimne kašikare disolucije entiteta, pritežući šaraftuk trećeentitetskog zanosa i nove raspodjele ovog komada u kosmosu izgubljene teritorije, sad u svojoj lijevčepoljskoj nonšalanciji od svega odlučio napraviti vic. Jer on ono jeste larmao, ali samo zato što mu se srce uželjelo pod šatorom igranja i pjesme. Dakako, vrlo dobro i jasno on zna koliko duboko pod slavski hastal smije zaleći. Ide se do beslovesnosti, ali se ipak ne pada u komatozno stanje. I taman kad se pomisli da nema teoretske šanse da će ga neko, pa ni domaćin slave, odozdo drmusanjem i potezanjem za revere dozvati, on se sam od sebe promeškolji i ispali jednu od svojih dosjetki. Ponovo se digne ona dimna zavjesa, pučanstvo zatreperi okicama i kao da ništa nije ni bilo nastavimo se truckati u basnolikoj stvarnosti Bosne i Hercegovine.

To je tomu tako jer živimo jednu veliku optičku iluziju društva i države. Mjesecima se po njoj razapinju kojekakvi geometarski instrumenti, zaokružuju se međe, najavljuje se da će borba biti grčevita i neprestana, da ćemo braniti svaki pedalj jantarne grude ako samo pokušaju da nam okrune naše neorane oranice. Veliki se narodni sabori saboruju po društvenim mrežama, patriotske snage se okrupnjuju, sve se razlike pomiruju. Na jednom, pred prijetnjom, svi na jedan balvan uzjahaše. Mnogo se pričalo, užurbano su se mijenjale karte ponuđene na stolu, oni bjelosvjetski krupijei dijelili su iznova, ruleti su se vrtjeli, odustajalo se, pa se vraćalo, protutnjala je kroz naša brda i doline sila agenata i dojavljivača, da bi na kraju iz svega ispalo da se

POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Ponovo se digne ona dimna zavjesa, pučanstvo zatreperi okicama i kao da ništa nije ni bilo nastavimo se truckati u basnolikoj stvarnosti BIH

sukob pravosuđa i politike u Banjoj Luci ne traje od jučer. Mjesecima su me, oni dobro informisani iz najbližeg okruženja Milorada Dodika, uvjeravali da će uskoro eskalirati sukob lidera SNSD-A i Miodraga Bajića, zamjenika Republičkog javnog tužioca i šefa Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i drugih oblika teškog kriminala u Republici Srpskoj. A glavni pokretač tog sukoba je, objasnili su mi, predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić. Na jednoj strani su, pisao sam na stranicama Oslobođenja prošle jeseni, Milorad Dodik, Nenad Stevandić i direktor policije Republike Srpske Siniša Kostrešević, dok su na drugoj tužilac Miodrag Bajić i ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač.

Bio je septembar 2021. godine kada je ministar unutrašnjih poslova RS-A Dragan Lukač u svoju kancelariju pozvao inspektore od povjerenja i predao im naredbe za pretres Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske. Lukač će im tada saopćiti da o ovoj akciji ne smiju informisati direktora Policije RS-A Sinišu Kostreševića. No, informacija da se priprema pretres u Institutu za javno zdravstvo i hapšenje Branimira Zeljkovića doprla je do Nenada Stevandića. Predsjednik Ujedinjene Srpske će odmah pozvati Milorada Dodika i izvijestiti ga da Lukač i Bajić žele uhapsiti direktora Instituta za javno zdravstvo RS-A koji je, inače, kadar Stevandićeve stranke. Milorad Dodik je odmah krenuo u akciju. Pozvao je Miodraga Bajića, ali se tužilac nije javljao na telefon. Lukačevi policajci u međuvremenu su krenuli u akciju. Stevandić i njegov vozač, koji je kasnije uhapšen, pomogli su Branimiru Zeljkoviću da se privremeno skloni. Ali za nekoliko dana direktor Instituta za javno zdravstvo RS-A se, ipak, predao nakon čega mu je određen pritvor. Milorad Dodik nije skrivao nezadovoljstvo zbog Bajićeve akcije.

”Ako bih išta mogao tome da prigovorim, onda bi to bilo zašto baš na današnji dan, zašto to nisu jučer uradili ili sutra”, kazao je Dodik, aludirajući na to da se tog dana obilježavao “Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave”. Već tada je lider SNSD-A počeo (polu)otvoreno prozivati Miodraga Bajića i njegove republičke tužioce iz Specijalnog odjeljenja za korupciju. “Ukoliko se dogodi da ono što oni navode da je inkriminisana radnja sutra u sudu ne bude potvrđeno, onda je to još jedan promašaj i skrnavljenje sistema pravosuđa”, rekao je Dodik.

Na pretrese u Institutu za javno zdravstvo RS-A reagirat će i Nenad Stevandić optužujući republičke tužioce da provode “spektakl i harangu”. “Kao Zeljkovićev bliski prijatelj i saradnik, ali u potpunosti poštujući odnos sudske i zakonodavne vlasti, dogovoru bilo blizu, ali da mu se eto nije ovoga puta dalo da bude postignut. I u smutnji rata koji tutnji otamo iz Ukrajine, velikom brzinom su se presvukli dresovi, pa se sad ona okrupnjala snaga sa balvana okrenula u ofanzivnu taktiku. U smislu, hajde da i mi pokušamo bacati dimne bombe, pa ćemo iznova zapaliti strašilo građanske države, iako niko od nas suštinski ne vjeruje u njega, dobro je ipak da i sa naše strane gori i dimi se.

U jednom intervjuu književnik i izdavač Branko Kukić će, govoreći o Srbiji, reći da ona danas liči na pojavu ne mogu dopustiti da se njegovo ime blati, pogotovo zato što je proces i dalje u toku. Ovdje je jasno da je u pitanju spektakl i haranga, u pokušaju zasjenjivanja onog što se juče dešavalo u Republici Srpskoj, a to je proslava 15. septembra” (Dana zastave), kazao je predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić. Dodat će još da se “radi o ciljanom hapšenju, a ne o sudskom procesu, jer sva dokumentacija koja je u Institutu oduzeta, bila je dosad više puta provjeravana, što od strane MUP-A Republike Srpske, što od SIPA”.

Direktor Policije RS-A Siniša Kostrešević nije se oglašavao. No, bilo je jasno da će uslijediti veliki sukob u Republici Srpskoj. Nekoliko dana nakon akcije Institut, pripadnici MUP-A RS-A proveli su novu akciju. U banjalučkom stanu direktora UKC-A Banja Luka Vlade Đajića, opet kadra bliskog Miloradu Dodiku, uhapšen je pripadnik škaljarskog klana Alen Škrijelj. Dva mjeseca ranije, pripadnik drugog klana, škaljarskog, uhapšen je u Banjoj Luci. Sa Milošem Božovićem uhapšeni su policijski inspektori Mladen Milovanović, Predrag Vatreš i Gorana Rečević. Svi oni su bili kadrovi bliski direktoru Policije Siniši Kostreševiću. Za akciju je znao samo ministar Dragan Lukač. Svjedočeći pred unutrašnjom kontrolom MUP-A RSA, jedan od uhapšenih inspektora će reći da je o svojim kontaktima sa kriminalcima sa nekog festivala mađioničara. “Jedan nas izvlači iz šešira u obliku svilene marame, drugi u vidu belog goluba, treći kao šarenu lažu, četvrti kao ribu-devojku… A što je najgore i najsmešnije, mi sebe doživljavamo zavisno od mađioničarevog trika”, kazao je Kukić. Time je, dojma sam, rečeno gotovo sve što se ima reći, ne samo o Srbiji nego o svima nama na ovom prostoru. To je jedna brutalno precizna detekcija stanja svijesti i mentaliteta. Šta želim kazati, razina obmane koju mi svojim nečinjenjima podražavamo i omogućavamo joj da narasta do nesagledivih razmjera prevazišla je tačku bilo kakve razumnosti. Mi smo uveliko saučesnici u jednoj apsurdističkoj iluziji, pristajući samosvjesno na lobotomiziranje osuđeni smo na refrenično ponavljanje istih umornih scena, na cijeđenje iz pustinje političkog besmisla posljednjih kapi živosti.

Ili, na kraju, ponovo riječima posljednjeg alefovca Branka Kukića: “Prva pomisao je da u našem društvu i kulturi ništa nije dovršeno niti shvaćeno. Kod nas je sve podeljeno na jedan sumanut, neprirodan i nelogičan način. Primera radi, ovde postoje ljudi u svim oblastima rada koji stvaraju vrhunska dela, vode vrhunske poslove i imaju vrhunske ideje, a država - kao iz nekog inata ili prokletstva - podržava one koji nas direktno vode u propast, prave nam i moralne i materijalne dugove, proćerdavaju veliku imovinu, sramoteći nas usput na svakom koraku, prave od pametnog sveta budale i slepce kod očiju. Ovde je smisao za gubitak, obmanu i vaćarenje loz koji uvek dobija. Dakle, moj odgovor na postavljeno pitanje jeste da se kod nas vodi neprestani razgovor između Ludog i Zbunjenog.” izvještavao direktora Kostreševića. Aplikacija Sky kasnije će postati osnova za unutrašnje sukobe u MUP-U Republike Srpske. Ali vratimo se drugim predmetima.

Od juna prošle godine pa sve do danas, MUP RS-A je, u saradnji sa specijalnim tužiocem Miodragom Bajićem, proveo ukupno četiri akcije. Sve četiri su bile usmjerene protiv kadrova bliskih Miloradu Dodiku, odnosno Nenadu Stevandiću. Osim Branimira Zeljkovića, po naredbi Miodraga Bajića je uhapšen i direktor bolnice u Doboju. Mladen Gajić je osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i ovlaštenja prilikom nabavke medicinske zaštitne opreme tokom pandemije za potrebe dobojske bolnice. Ali nije hapšenje ovog Snsd-ovog kadra bila kap koja je prelila čašu. Istražujući nabavke tokom pandemije virusa korona, na radaru istražitelja i Bajićevih tužilaca našao se jedan drugi Zeljković. Vico. Dodikov prvi rođak i predsjednik Nogometnog saveza BIH Vico Zeljković je pod opservacijama Specijalnog tužilaštva RS-A. I to lider SNSD-A dobro zna. Stoga je, koristeći ubistvo policajca Radenka Bašića u Prijedoru, krenuo u konačni obračun sa Specijalnim tužilaštvom RS-A. Kao svoje oružje je počeo koristiti i slučaj ubistva Davida Dragičevića, optužujući tužioce da još nisu pronašli ubice banjalučkog mladića. I nisu. Ali zar nije Dodik proteklih godina branio njihov rad?