Vučić nema ideju o
O ruskoj agresiji i ruskom utjecaju na Balkan, za naš list govori historičar Vladimir Veljković, vjerski i politički analitičar, te redovni kolumnista Peščanika
Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu naišla je na osudu svijeta, a u Beogradu i Banjoj Luci održavani su i skupovi podrške Rusiji. Da li je to posljedica velikog ruskog utjecaja ili se pak radi o nečem drugom?
- Ruska agresija na Ukrajinu naišla je na nepodeljenu osudu, pre svega, demokratskog dela sveta, koji svoju politiku presudno uređuje na demokratskim principima i ljudskim pravima. U Srbiji se, međutim, tokom poslednje decenije kojom je politički dominirao Aleksandar Vučić - i još uvek dominira-uvelikoodstupilooddemokratskog konsenzusa, što je pogodovalo širenju različitihnacionalističkih,desničarskih i antidemokratskih narativa i osećanja. Pa tako i onih koji su stizali iz Rusije, a koji su takođe podrivali ideju demokratije i ljudskih prava.
Glavni neprijatelji
Odavno je konstatovano da postoje veze između Putinove Rusije i raznih desničarskih pokreta u zapadnim zemljama. Međutim, rekao bih da je specifičnost ruskog uticaja u delu srpske javnosti u tome što su podgrevane nade u promenu međunarodnog poretka, u okviru kojeg bi se onda ponovo razmotrilo i tzv. srpsko pitanje na Balkanu. U sklopu takvih nadanja, Vučić je neko ko simulira saradnju sa zapadnim zemljama i opire se zapadnim pritiscima i ucenama, ali zapravo kupuje vreme do velikog međunarodnog preokreta, kada će Vladimir Putin, ali i Kina, dovesti u pitanje i zbaciti zapadnu svetsku hegemoniju. Zato su se u Beogradu, Banjaluci i Nikšiću održali skupovi podrške Putinu, jer se njegova agresija na Ukrajinu vidi kao sukob sa Zapadom i Nato-paktom, a to je, uostalom, i narativ putinovske ratne propagande. Oni koji su izašli na ulicu da daju podršku Putinu, podržavaju srpskog saveznika i prijatelja (Rusiju) u ratu protiv srpskih neprijatelja (Zapada).
Trebamo li se bojati takvog utjecaja?
-Kadajeupitanjubojazanodruskog uticaja, a u kontekstu napred izloženog narativa, veliko je pitanje da li Aleksandar Vučić lično veruje u svoju ulogu koja mu je dodeljena u sklopu ovog srpsko-ruskog savezništva. Ako imamo u vidu glasanje Srbije u Skupštini UN-A za rezoluciju kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu, odgovor bi bio negativan. Ipak, takvi potezi, kojih može biti i više u narednom periodu, neće značiti otopljavanje klime nepoverenja u regionu, bržu integraciju u Euipozitivanuticajnapolitičkeprocese i društvenu klimu u Srbiji, budući da Vučićevom nedemokratskom režimu odgovara narativ u okviru kojeg se Zapad, pa samim tim i demokratija, vide kao glavni neprijatelji. Da zaključim, ruski uticaj ne bi bio toliki problem da Vučićev režim nije evocirao stare nacionalističke, antizapadne i antidemokratske ideje, dajući istovremeno pro
Nedemokratskom režimu odgovara narativ u okviru kojeg se Zapad, pa samim tim i demokratija, vide kao glavni neprijatelji