Tome kako voditi Srbiju
stora i mnogim političkim i medijskim ličnostima iz vremena Slobodana Miloševića. Neko će reći da ima ljudi koji su bliski režimu, ali ne dele nacionalističke stavove, i to je tačno - ali oni nemaju uticaj na glavni politički narativ koji se u Srbiji kreira.
Koliko politički lideri na Balkanu koriste vjerske zajednice kako bi bili bliži narodnim masama, a sve sa ciljem osvajanja i učvršćivanja vlasti i moći? Kakvu korist religijske zajednice imaju od takve vrste saradnje i zašto se upuštaju u nju?
- Sociolozi odavno govore i pišu o procesu retradicionalizacije koji je nastupio tokom tranzicije i nakon propasti prethodnog socijalističkog sistema. A u tom procesu su se verske zajednice pojavile kao novi društveni, ideološki i politički faktor. U Srbiji istraživanja stalno beleže veliko poverenje građana u Crkvu i vojsku, ali smatram da je posledica tog poverenja, između ostalog, velika netransparentnost tih ustanova. Što se manje zna o njihovom realnom funkcionisanju, to su ljudi skloniji idealizaciji. Ali, to ne znači da su građani istovremeno postali i religiozniji, i da se privatno pridržavaju religiozne i crkvene discipline ili svih aspekata učenja koje crkve i verske zajednice zastupaju i propovedaju. Religioznost građana je fluidna i većina sama bira šta im iz tradicionalno prisutnih religija kod nas odgovara, a šta ne. Međutim, na nivou nacionalnog kolektiva je postalo uobičajeno versko izjašnjavanje i tu je polje na kojem nastupa uticaj politike i političara, koji javno pokazuju svoju bliskost sa dominantnim verskim zajednicama, pokušavajući da na taj način povećaju svoj politički uticaj. Sa svoje strane, verske zajednice u odnosima sa političkim faktorima moći i same prolaze kroz neku vrstu sekularizacije, odnosno odvajanja od svoje primarne misije. Recimo, u srpskom se pravoslavlju niko neće javno usuditi da tumači Sveto pismo tako da podriva vladajući religiozno-politički narativ koji uvek opravdava sopstveni nacionalni kolektiv i po pravilu osuđuje druge; ili da na osnovu Svetog pisma osporava trenutnu preraspodelu ekonomske i političke moći; to prosto nije korisno, a možda može biti i opasno. Tradicionalne religije su u procesu tranzicije i velikog socijalnog i ekonomskog raslojavanja stanovništva postale prisutne zato što nas ni na šta etički ne obavezuju,doprinosećitakoočuvanjupostojećeg stanja. Kratkoročno im se isplati, ali dugoročno dovodi u pitanje njihov duhovni i moralni kredibilitet.
Mnogo ste i govorili i pisali o “srpskom svetu”. Kako danas gledate na taj pojam?
- Nastao je u medijsko-intelektualnim krugovima bliskim Vučićevom režimu i srpskih medija u Crnoj Gori, da bi ga najviše upotrebljavao ministar Aleksandar Vulin u svojim izjavama upućenim regionu.
Širenje straha
Dosta se koristio u režimskim medijima koji su pratili političku situaciju u Crnoj Gori od 2020. za disciplinovanje i ucenu Vlade premijera Zdravka Krivokapića, a podsećao je na recidive iz kuhinje Vučićevog mentora i osuđenog haškog zločinca Vojislava Šešelja, kao i na sličan pojam “ruski svet”. Na pojam srpski svet gledam kao na pouzdan znak da Vučićev režim nema ideju kuda i kako treba voditi Srbiju, osim širenja straha i tenzija u zemlji i regionu, pojavljujući se onda kao nekakav faktor mira i stabilnosti, ali je zapravo on taj koji dovodi do nestabilnosti. Sa propašću Putinovog projekta, izolacijom Rusije, silaskom sa scene Angele Merkel i promenom nemačke politike prema Rusiji, bitno će se promeniti i politički značaj Aleksandra Vučića.
Možemo li se nadati iskrenijem i otvorenijem odnosu među različitim religijskim zajednicama na Balkanu? Možemo li prevazići traume prošlosti?
- Možemo ih prevazići ako se za to stvore demokratski i pluralistički politički uslovi i kada se, najpre u Srbiji, ponovo uspostavi demokratski konsenzus i takva politička klima gde se više neće osporavati osnovna građanska i ljudska prava. I kada se vlast više ne bude legitimizovala putem nacionalističkih narativa koji sadrže i verske odrednice. Tada bi i verske zajednice morale iznova preispitati svoju društvenu ulogu i naći nove načine svog javnog delovanja.
Otkloniti blokade u BIH
Predsjedavajući Predsjedništva BIH Šefik Džaferović susreo se jučer u Bruxellesu s predsjednikom Evropskog vijeća Charlesom Michelom. Džaferović je istakao da je prva tema bila odnos BIH prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, te da je Michelu rekao da se BIH svrstala u civilizirani dio svijeta koji je osudio agresiju. Bilo je govora i o situaciji u BIH, za koju je Džaferović rekao da nije dobra. Optužio je vlasti RS-A za urušavanje reformi. Zatražio je pomoć i djelovanje EU da bi se otklonile blokade u funkcioniranju BIH.
Putin je ozbiljno shvatio koncept ruskog svijeta, ali, kako sada stvari stoje, izgleda da je krahirao kada je pokušao da ga ostvari vojnom invazijom na Ukrajinu
Kandidatski status
Predsjedavajući Predstavničkog doma PSBIH Denis Zvizdić sastao se jučer u Sarajevu s delegacijom slovenačke parlamentarne stranke SAB, s predsjednicom te partije i bivšom predsjednicom Vlade Republike Slovenije Alenkom Bratušek na čelu. Zvizdić je upoznao goste s aktuelnom političkom i sigurnosnom situacijom u BIH i s posljedicama agresije na Ukrajinu na stanje u BIH te naglasio da je Bosni i Hercegovini potrebno što prije dodijeliti status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, kao i povećanje broja vojnika unutar misije EUFOR-A.