Avnjenog Sjevernodonjecka

Uzeo sam torbu. Larisa je bila kod sina Demira u Harkovu. Našli smo se nakon 14 dana u Dnjepropetrovsku i krenuli sve troje za Poljsku, kaže Suvad Tutnjić

Larisa i Suvad ispričali su nam kako su se uspjeli spasiti iz Sjevernodonjecka, grada koji je potpuno uništen u napadima ruske vojske. Rekli su da veliku zahvalnost duguju Zehridu i Oleni, koji su im ostavili automobil u Dnjipru, a kojim su se uspjeli prebaciti za BIH, do Žepča, gdje žive kod Suvadovog brata.

- Došli smo u BIH, ljudi su nas prihvatili. Počeli smo rješavati dokumente. Nadamo se da će se to brzo riješiti, priča Suvad, koji je u Ukrajini živio više od 30 godina.

Nekoliko mjeseci prije početka rata u BIH, kaže, otišao je u Ukrajinu

na radni zadatak. Radio je tada za zeničku Stolariju. Planirao je ostati tri mjeseca, ali je ubrzo počeo rat u BIH, pa nije mogao nazad. Pet godina poslije se vratio u BIH, a potom ponovo otišao u Ukrajinu, gdje se oženio i izgradio porodicu i život.

- Tamo su ostali Larisini roditelji, brat, pomjerili su se iz tog grada. Čujemo se Viberom sa prijateljima koji su ostali u Sjevernodonjecku, koji ne mogu izaći. Tamo je katastrofa. Tamo nije rat, tamo se vrši genocid, govori Tutnjić.

Larisa ističe da pucaju iz artiljerijskog oružja po stambenim zgradama, bolnicama i obdaništima. Dobijaju fotografije i videa, šokirani su time što se događa.

- Sve smo ostavili u Sjevernodonjecku. Dva stana smo imali. Novi auto mi je ostao u garaži. Uzeo sam jednu torbu od deset kilograma i krenuo. Larisa je bila kod sina Demira u Harkovu. Sedam dana su bili u skloništu. Izašli su sa ranjenicima, uz pomoć volontera i sastali smo se u Dnjipropetrovsku nakon 14 dana. Zehrid nam je valjao. Rekao je da odem do njegove kuće u Dnjipar i uzmem automobil njegove žene Olene. Poslušao sam ga. Nakon tri dana putovanja uspjeli smo se izvući u Poljsku. Tamo sam ostavio 26-godišnjeg sina koji ima pasoš BIH, pa je mogao napustiti zemlju. Firma za koju radi preselila je u Poljsku, a Larisa i ja smo krenuli za Bosnu, govori Tutnjić.

Život uz liniju

Larisa nam kaže kako je 24. februara u jutarnjim satima počeo haos.

- Harkov su napali nešto ranije, u 4 sata ujutro, pa sam se telefonom javila Suvadu. On me sa čuđenjem pitao: Kakav rat? Niko nije vjerovao da se ovakvo nešto može desiti, naglašava Larisa.

Godine 2014. uspostavljena je linija 40 kilometara od Sjevernodonjecka. Nisu, kažu, imali nikakvih problema do sada. Živjelo se normalno, do 24. februara i ruske invazije.

Čović kod Plenkovića

Predsjedatelj Doma naroda PSBIH Dragan Čović sastao se jučer u Banskim dvorima s predsjednikom Vlade Hrvatske Andrejem Plenkovićem. Razgovarali su o stanju u regiji, aktualnoj situaciji u BIH kao i važnosti usvajanja Strateškog kompasa EU i zaključaka Evropskog vijeća o BIH nakon rasprave na inicijativu Hrvatske, priopćeno je iz HDZ-A BIH. Čović i Plenković su relevantne dokumente usvojene na razini EU ocijenili važnim političkim porukama kojima je, kako se ističe, potvrđeno ustavno uređenje BIH uz ravnopravnost tri konstitutivna naroda.

Larisini roditelji i brat ostali su u Ukrajini. Šalju nam slike, Rusi artiljerijom gađaju stambene zgrade i bolnice