Opsada, pisana slikom
Postavka u Vijećnici 4. i 5. aprila donosi crno-bijele fotografije velikog formata koje na upečatljiv način donose priču iz perioda kada su ovaj objekat, ali i cijelo Sarajevo propatili najviše
Č ovjek stoji na ulazu u uski “snajperski koridor”, obasjan zračkom svjetla, razmišljajući da li da juriša ili ne preko; drugi je u grimasi dok doktori operišu njegovu ranu od gelera; lijepo obučena žena se bori za nekoliko listova zeleniša na glavnoj pijaci.
Paul Lowe hvata ove slike svakodnevnog života, i mnogo više, u svome dokumentovanju četiri godine duge opsade Sarajeva. Između 1992. i 1996, on je napravio više nego nekoliko posjeta u gradu i van njega pod opsadom, bilježeći kako su obični ljudi reagovali na nenormalnu situaciju, pokušavajući da prežive agresiju koja je pala na njih s okolnih brda.
Građani Sarajeva su morali ići skupljati vodu s improvizovanih česmi na ulici svaki dan, često prelazeći raskršća pod snajperskom vatrom. Plin i struja su bili isključeni često na dugačke periode tokom opsade, tako da su ljudi bili prisiljeni sjeći drveće i bilo šta što može gorjeti, uključujući knjige i odjeću, a sve to je korišteno kao gorivo da bi se ugrijali tokom zima koje su dostizale -10 stepeni.
Hrana je također bila veoma oskudna i racionalizirana, u vrijeme kada je kilogram kafe koštao 100 njemačkih maraka na crnom tržištu. Građani Sarajeva su morali naučiti kako uzgajati vlastitu hranu, prenamijenivši parkove i otvorene prostore ispred svojih zgrada u male bašte sa povrćem.
Pod opsadom, Sarajevo se promijenilo iz živog, modernog metropolisa u nešto što je podsjećalo na srednjovjekovnu utvrdu.
Ipak, uprkos svim opasnostima i ograničenjima, njegovi građani su nastavili da stvaraju umjetnost – muziku, teatarske predstave i ples, a katkada bi se uputili na dugačka i opasna putovanja u centar grada, pješke ili na biciklu, kako bi zadržali osjećaj da su još uvijek dio ljudske rase.
Prisutnost smrti se također osjeti u ovim fotografijama: rat i teror koji nosi se evocira u slikama kojima odiše nepomičnost, podsjećajući nas da su zgrade koje eksplodiraju i lica koja vrište samo najočitiji način prikazivanja uništenja.
Ali tu je i život, za građane Sarajeva koji su preživjeli, oplakivali i krenuli naprijed. ----------------------------------Dr. Paul Lowe je profesor Dokumentarne fotografije na Koledžu za komunikacije Univerziteta umjetnosti u Londonu, Velika Britanija. Lowe je nagrađivani fotograf čije radove je objavljivao TIME, Newsweek, Life, The Sunday Times Magazine, The Observer, The Independent, između ostalih. Pokrivao je prijelomne trenutke moderne historije u cijelom svijetu, uključujući pad Berlinskog zida, oslobađanje Nelsona Mandele, glad u Africi, konflikte u bivšoj Jugoslaviji i uništavanje Groznog, glavnog grada Čečenije.
Njegova knjiga “Bosanci”, koja dokumentira deset godina rata i poratne situacije u Bosni i Hercegovini, objavljena je u aprilu 2005., a izdavač je Saqi Books. Njegova sfera istraživanja se fokusira na fotografije konfliktâ, a dao je doprinos i cijelim poglavljima knjiga “Atrocity: Photography in Crisis” (Reaktion, 2012) i “Photography and Conflict”. Njegove posljednje publikacije uključuju i izdanja “Photography Masterclass”, “Understanding Photojournalism,” i ‘Reporting the Siege of Sarajevo”.