Putin je trebao ostati u hladnom ratu
Umjetnost i kultura odlučno trebaju nastupiti kao faktor prevladavanja glupih predrasuda, kažu članovi Leibacha
Usrednjojeuropidomoljubljeserazvilo iz liberalizma i nacionalizma srednjeg sloja koji je u borbi protiv feudalizma pokušavao stvoriti nacionalnu državu. Danas je to otprilike pojam koji označava ljubav i emocionalnu privrženost svojoj domovini i narodu. Međutim,izperspektivedomoljublja,koje se sada zbiva u Ukrajini i u Rusiji, takva “domoljubna zabava” ne izgleda baš dobro. I, da budemo pošteni, zapravo nikad i nije izgledala dobro, pa čak ni u najspektakularnijim i najdomoljubnijimzemljamakaoštosusjevernakoreja ili SAD. Možda bi stoga bilo pametnije razmisliti o tome da se promijeni definicija domoljublja i da se malo smanji tajbias iracionalne privrženosti te istovremenopovećarasponzdravorazumskog racionalnog kritičkog osvrta prema svom narodu i državi, kažu za Novostičlanovislovenačkegrupeleibach.
Uz domoljublje nerijetko ide i svrstavanje u nacionalne torove, a kako vidimo, i u fronte, kao karakteristike modernog doba?
-Nacionalnadržavasvojupunuafirmaciju dobiva s Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, koja izvor suverenosti prepušta naciji i tvrdi da “nijedno tijelo i nijedan pojedinac ne može vladati bez izričitog dopuštenja Nacije”. Time je “nacija”, termin koji se do tada koristio da bi se iskazala etnička pripadnost, postala temelj suvereniteta, tj. država formalno više nije počivala na monarhu i tijelu plemstva, nego na širokoj zajednici državljana koji više nisu ničiji podanici. Baremuteoriji.usvakompogledutoje bio veliki pomak. Odjednom su svi počeli stvarati svoje nacije, a neke od njih su bile jako slične po svojim karakteristikama, jeziku i kulturi, pa zbog toga i danas dolazi do velikih zabuna i konflikta u vezi s interpretacijama tih razlika. Takve slične nacije su npr. Hrvatska i Srbija ili Ukrajina i Rusija.
Drugim riječima, nismo više ljudi, nego smo postali narod, odnosno nacija, što postaje naš primarni identitet? drugačiji, trezveniji način. Ali očito za tonijebiosposobanpajesadapovukao samoubilački potez, koji su od njega svi dugo očekivali i za koji je praktički bio rođen i stvoren. Uništio je, ali i izgubio Ukrajinu, Rusiju je vratio u razdoblje hladnog rata, a sebe i svoj narod osudio na izolaciju. Možda će sada Ukrajina biti vojnički “neutralna” i do neke mjere “denacificirana”, ali cijena koju će za to platiti obje države jednostavno je prevelika i - naročito u Ukrajini - previšetragična.putinjerelikthladnograta i trebao je tamo ostati. Isto važi i za Bidenaizanato,kojisvojimagresivnim geostrateškimplanovimaoatomskom opkoljavanju i destabiliziranju Rusije, kao i Kine, snose veliku odgovornost za nastalu situaciju. Europu nećemo ni spominjati. Ona je odavno izgubila svoj strateški kompas. Šteta je napravljena i prije svega sada treba primiriti strasti i okončati taj nepotrebni rat u nesretnoj Ukrajini.
S jedne strane imamo krvavi pir masovnog razaranja, a s druge sve veće širenje rusofobije u zapadnoj Evropi. Što umjetnost i kultura mogu napraviti?
- Rusofobija je odvratan fenomen, kao i fobija prema bilo kojoj drugoj naciji i kulturi. Naročito je to vidljivo kad je u pitanju tako značajna kultura kao ruska. Osim fantastičnih umjetnika, pisaca, skladatelja, arhitekata iz Rusije ili SSSR-A, velik je broj poznatih umjetnika koji su zapravo rođeni u Ukrajini, npr. Kazimir Maljevič, Ilja Rjepin, Isak Brodski, Sonia Delaunay, Nikolaj Gogolj,bulgakov,josephconrad,anaahmatova, Sacher-masoch, Joseph Roth. Nisusesvionismatraliukrajincima,ali su bili rođeni ili su određeno vrijeme živjeli u toj državi. Umjetnost i kultura - iako sebe ne vidimo potpuno u tom rangu - odlučno trebaju nastupiti kao faktor povezivanja i prevladavanja glupih predrasuda. Mi smo spremni odmah krenuti u Ukrajinu i nakon toga i u Rusiju i u obje države održati nastup, ako bi to logistički bilo moguće.
Slovenski premijer Janša održavao je skoro pa prisne odnose s Putinom, baš kao i mađarski Orban. Njima nije strano koketiranje s autoritarnim načinom vladanja, da ne kažemo baš totalitarnim?
-Da,itusvakakotrebaspomenutida Janša sve više i više sliči na Waltera Gotella, alias generala Gogola, njemačkog glumcauulozišefasovjetskogkgb-au filmovimaojamesubonduizererogera Moorea. To njegovo koketiranje s totalitarnim je otprilike jednako uvjerljivo i uspješno kao što su bili nastupi generala Gogola u Bondovim filmovima. Janša ima tu nesreću da je predsjednik male zemlje, jer su njegovi politički apetiti puno veći, a Slovenci opet imaju
Veliki je broj fantastičnih umjetnika zapravo rođenih u Ukrajini - Maljevič, Gogolj, Bulgakov,
Ana Ahmatova...
sreću da ih ne može u cjelini realizirati unutar Slovenije. Iako to, naravno, ne znači da i u maloj zemlji nije u stanju napraviti dosta štete, što je uspješno dokazao za vrijeme svog mandata.
Koliko je u tom kontekstu demokracija tek dekoracija i u kakvom odnosu stoji prema totalitarnim sustavima? Bili ste u Sjevernoj Koreji, imate iskustva...
- Izgleda da je demokracija zapravo idealan politički model za stvaranje totalitarne vladavine, naravno pod uvjetom da je odabrani politički vođa dovoljno pragmatičan i beskompromisan - poput Orbana ili Putina - kad se dočepa vlasti. I Hitler je došao na vlast pomoću demokratskih procesa i mehanizama, koje je ubrzo nakon toga demontirao. U Sjevernoj Koreji, naravno, nema demokracije, niti bi im pomogla. Tamo vladaju drugačija pravila, koja ovdje ne možemo razumjeti, ali u nekom paradoksalnom smislu ta je razlika između “demokratičnog” Zapada i autoritarnog (dalekog) Istoka sve manja i manja. No dok su na pozicije odabrani lideri tipa Boris Johnson ili Donald Trump, znači da demokracija očito još djeluje - jer kako bi inače oni došli na vlast?