Nije da u Brčkom nije dobro, al
Za razliku od ostatka države, grad na Savi je koliko-toliko povratio prijeratnu demografiju. Povratak je bio omogućen. Donacijama su stambeni objekti obnavljani. Ukoliko je neko prije rata radio u državnoj službi, bilo mu je ponuđeno da se vrati na svoje
Posljednjeg dana aprila 1992. srpske snage u Brčkom podigle su Savski most u zrak. Koliko je civila tom prilikom ubijeno, do danas nije poznato. Dijelovi tijela raskomadanih ljudi ležali su ispred Općine, ali i u drugim dijelovima grada. Bio je to uvod u okupacijunajvećegbosanskohercegovačkog grada na rijeci Savi.
Dva dana poslije, srpske jedinice sa Ljubišom Savićem, zvanim Mauzer, na čelu gmizale su kroz Kolobaru, zauzimajućiparkokobijeledžamije.oni koji su još uvijek ostali u svojim kućama, naivno su posmatrali. Neki su sa obližnjegsoliterabezuspješnopokušavali pružiti otpor. Ubrzo je niz centralnu brčansku džamiju spuštena velika srpska trobojka. Simbol navodne pobjede.naseljesabošnjačkomvećinom je palo. Tako je počeo rat u Brčkom.
Grad kao logor
Nakonpreuzimanjamjestapočinjeni su teški zločini: ubistva, razni oblici mučenja i zlostavljanja. Pljačkala se imovina,uništavalivjerskiobjektiiprotivpravno zatvarani nesrpski civili. Tri gradske džamije - Bijela, Drvena i Savska - srušene su 17. jula. Katolička je crkva opstala u gradu.
Stanovnici Kolobare odvedeni su u obližnju kuću dr. Jusufa Sajdovića. Smještena je prekoputa džamije. Ranije se koristila kao stambeni prostor i ginekološka ordinacija. Tu su dovedeni muškarci, žene i djeca. U nedostatku prostora bili su nagurani. Bilo je vruće i zagušljivo. Električne energije je
U najzloglasnijem logoru, kojim je komandovao Goran Jelisić, poznat i kao “srpski Adolf”, nesrpski su civili dovedeni sa raznih mjesta grada i Brezovog Polja
još uvijek bilo. Povremeno je nestajala. Ipak, ljudi se tu nisu dugo zadržali. Odvedeni su na druge adrese. Žene i djeca u Brezovo Polje, muškarci na druge destinacije. Na kraju u Luku. U najzloglasnijem logoru, kojim je komandovao Goran Jelisić, poznat i kao “srpski Adolf”, nesrpski su civili dovedeni sa raznih mjesta grada i Brezovog Polja.
Osim Luke, zločini su počinjeni i na drugim lokacijama. DTV Partizan je tokom maja korišten za zatočavanje Bošnjaka i Hrvata. Dva minuta pješke od ovog objekta nalazi se hotel Galeb (danas Jelena). Od maja do jula 1992. godine, objekat je korišten za zatočavanje i silovanje žena, te djevojaka nesrpske nacionalnosti. Silovanja su počinjena i u Bolnici, restoranu Westphalia, te kinu Oslobođenje. Između ostalog,civilisubilizatočeniiukasarnijna, ali i u autobuskom preduzeću Laser. U Domu zdravlja i Drvenoj džamiji, također, počinjeni su zločini. U protivpravnomdržanjucivilaupolicijiučestvovali su pripadnici srpske TO, te paravojnih formacija iz Bijeljine, Brčkog i Srbije. Najpoznatiji među njima bili su Goran Jelisićimonikasimonović.udruženim snagama, njih dvoje je učestvovalo i u zločinima u brčanskom pristaništu.
Kroz Luku je od maja do jula prošlo više od tri hiljade zatočenika nesrpske nacionalnosti. Logoraši su bili smješteni u tri hangara. Za razliku od trećeg hangara, gdje su uglavnom bili muškarci starije životne dobi, u drugom je bilo smješteno dosta žena i djece.usklopulogoranalazilaseiupravna zgrada sa uredima. Tu su vršena isljeđivanja. Ispred tog objekta nalazio se betonski stub. Služio je za vezivanje zatočenika prije premlaćivanja. Za njega su početkom maja Goran Jelisić, Ranko Češić i drugi vezali Ramizu Nazu Bukvić. Tukli su je. Na kraju su je ubili. Tih dana Jelisić je u glavni hangar doveo Stipu Glavočevića. Bio je obliven krvlju. Uho mu je bilo odrezano. Natjerao ga je da klekne usred hangara. Pretukao ga je. Potom je naložio stražaru da puca u mučenika.
Logoraši su spavali na kartonskim kutijama, na svojoj odjeći ili na betonskom podu. Postojao je toalet izvan prostorije. Nije se smio koristiti bez dozvole stražara. Nerijetko su nuždu vršili u posudu koja im se nalazila u hangaru. Dovoljne količine hrane i vode nisu imali. U jednom od hangara je maja 2014. otvorena spomen-soba u znak sjećanja na žrtve ratnih zločina, prvi muzej logoraša u Bosni i Hercegovini.
Osim Luke, “srpski Adolf” je dovodio i ubijao civile u jednom sokaku. Na ulazu u Zanatski centar. Tu je likvidirao Huseina Kršu i Hajrudina Muzurovića. Mjesto egzekucije još uvijek nije obilježeno.
Distrikt kao “rješenje” za sve
Brčko je do kraja rata bilo uništeno. Kako su Srbi formirali logore na svome području, tako su i Bošnjaci i Hrvati na teritorijama koje su oni kontrolisali napravili svoje zatočeničke centre. Prema podacima Saveza logoraša Republike Srpske, logora je bilo i u Gornjem Rahiću, Bijeloj, Maoči, Palanki, ali ne i u Brčkom. Ono je bilo pod potpunom srpskom kontrolom.
Povratniciunaseljarijekeibrodsvoje kuće u ruševinama nisu mogli prepoznati. Bile su sravnjene sa zemljom. Formiranjem Brčko distrikta BIH međunarodna zajednica je ponudila modelmultietničkelokalnezajednicekoja ima visok stepen autonomije. Date su brojne mogućnosti da se život građana učini što kvalitetnijim. Primjer kako različitostimogulijepofunkcionisati.jedne s drugim ili jedne pored drugih. Sve se dijeli na troje. Međutim, na svakom državnomobjektunalazisedržavnazastava.drugogsimboladozastaveigrba Bosne i Hercegovine nema.
Djeca idu zajedno u školu. Đaci uče maternji jezik, ne nameće im se drugi. Svi znaju za Mešu Selimovića i Ivu Andrića. Svaka je obrazovna ustanova donedavnoimalasvogpolicajca.dugo vremena je bogomolje čuvala policija. Sada postoje kamere. Obilježavaju se Ajvatovica i Vidovdan. Nekada se na otvorenom obilježavala hidžretska i proslavljala pravoslavna Nova godina.
Za razliku od ostatka države, grad na Savijekoliko-tolikopovratioprijeratnu demografiju. Povratak je bio omogućen. Donacijama su stambeni objekti obnavljani. Ukoliko je neko prije rata radio u državnoj službi, bilo mu je ponuđeno da se vrati na svoje radno mjesto. Sve se činilo da se tragična prošlost prevaziđe. Da se kaže da je Brčko domovina u malom.
Prema mišljenju Edina Jašarevića, profesorabosanskogjezikauekonomskoj školi, “nije se mnogo odmaklo od početnezamisli”.dijelomzbogtogašto se, kako kaže, “nije ozbiljnije pristupilo ideji da Brčko preraste balkanske i bosanskohercegovačkeokvire”,adijelom i zbog toga, dodaje, što je “određenim političkimopcijamaodgovaralodabrčkozadržistatusbeznačajnogprovincijskoggradićanaputevimakojipovezuju neke za njih značajnije regije”.
O ratnim zločinima koji su na ovom prostoru počinjeni, nigdje se ne govori.premacentralnojevidencijinestalih, na području Brčkog još uvijek se traga za 79 nestalih osoba. Identificirano je 298 ljudi. Najstarija žrtva je Vasva Peštalić. Najmlađa je Elizabeta Čeliković. Vasva je u momentu smrti imala 91, Elizabeta 11 godina. Ovih podataka