Vrijeme (i) bez Staro
Vojni i politički vrh takozvane Herceg-bosne u s Haški tribunal osudio je na ukupno 111 godina z je da se radilo o udruženom zločinačkom podu
Mostar je iz rata izašao teško ranjen. Obrisi ratne prošlosti iz devedesetih godina još su veoma vidljivi u ovom gradu. Opsada od Hrvatskog vijeća obrane trajala je skoro deset mjeseci, što je dovelo do velikih razaranja i rušenja simbola grada Starog mosta koji je bio pod zaštitom UNESCO-A.
Mostar je tih godina podnio velike žrtve, a protjerano je oko 30.000 Bošnjaka iz zapadnog dijela grada. Vojni i politički vrh takozvane Herceg-bosne u slučaju Prlić i ostali Haški tribunal osudio je ukupno na 111 godina zatvora. Presuđeno je da se radilo o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom oružanom sukobu s ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine.
Cijena zaborava
Bivši predsjednik vlade tzv. Herceg-bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, bivši ministar odbrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-A Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Suđenje je prekinuto nakon što je optuženi Praljak izjavio da “s prijezirom odbacuje presudu”, te popio tekućinu, koja se ispostavila otrovnom.
Tadašnji premijer Hrvatske, a sada predsjednik Vlade Andrej Plenković na vanrednoj konferenciji za novinare izrazio je saučešće porodici Praljka i žaljenje zbog presude Haškog tribunala koji je potvrdio kazne u slučaju Prlić i ostali. Ove ideologije i danas žive, pa tako HDZBIH ima snažnu podršku hrvatskih struja u nastojanjima da Mostar postane, kako ga već lider HDZ-A BIH Dragan Čović često u istupima oslovljava, stolnim gradom Hrvata. Postoje
i brojni arhivski snimci, svjedočenja preživjelih žrtava o užasima rata koje je ideologija HVO-A ovdje prouzrokovala. Upravo su dokumentacije koje posjeduju Centar za mir i multietničku saradnju Mostar bile ključne u ostvarivanju presuda u slučaju šestorke.
- Mnogo toga smo htjeli ranije da publiciramo, međutim, nismo, jer se u to vrijeme dešavala presuda Haškog suda i čekali smo njen kraj. Jer objavljivanje tih strašnih stvari koje su se dogodile moglo bi poremetiti mir. Mi smo platili tu cijenu zaborava. Mostar plaća tu cijenu iz potrebe da sačuva mir na ovim prostorima. Bili smo od prvog dana strateški
Zbog rijeke Neretve koja je bila prirodna prepreka, snage HVO-A nisu imale mogućnost da se povuku, a pružale su žestok otpor. Hujkine prognoze su se ostvarile
i najvažniji partner Haškog tribunala i svega što je trebalo i pomogli da se kazne zločini i doživimo onaj trenutak, priča nam bivši gradonačelnik Mostara i direktor Centra za mir Safet Oručević.
Oručević naglašava kako je za žrtve važno bilo pred svijetom pokazati ko su krivci.
- Nama žrtvama je važno da su oni suđeni, da je to gledao cijeli svijet, da se zbog njihovih zločina formirao sud i da im je presuđeno. Oni su presuđeni u historiji i važno je da smo dobili pečat na tu presudu. Koliko ratova ima u svijetu gdje su zločini jednaki kao naši, a nema osuđenih, kaže bivši gradonačelnik.
Oručević je rukovodio gradom u poslijeratnim godinama, gdje je, kako navodi, cijenu mira morao platiti tako što je poziciju prepustio HDZ-U.
- Prvi izbori u Mostaru bili su ‘96. godine. Međunarodna zajedni
Koliko ratova ima u svijetu gdje su zločini jednaki kao naši, a nema osuđenih, kaže bivši gradonačelnik
ideologije izgubile su svoje porodice, a agresor je bio nemilosrdan te je srušio i simbol star 400 godina.
Naš sagovornik pojašnjava kako je taj potez izazvao revolt kod Mostaraca koji su borbu za oslobođenje grada sami vodili. Danas je 30. juni datum koji Bošnjaci u gradu na Neretvi obilježavaju kao dan deblokade Mostara, gdje su se ključne bitke vodile u Sjevernom logoru (danas kampus Univerziteta “Džemal Bijedić”). Grad je tada izgubio legendarnog komandanta Midhata Hujdura Hujku, te njegove saborce Ćamila Džubura, Armina Ćišića, Zorana Imamovića, Sabahudina Balavca, Farisa Kalabu, Ifeta Logu, Jusufa Zvizdića, Ramiza Husnića, Muju Jelovca, Ramiza Dedića i Jusufa Jelovca.
Pripreme operacije deblokade Mostara vršene su u strogoj tajnosti. U toj bici života Hujka je komandovao jedinicama koje su imale zadatak da oslobode gradsko jezgro - kasarnu Sjeverni logor i poligon kasarne prema Sutini.
Akcija je počela 30. juna 1993. godine u tri ujutro. Brzo su jedinice kojim je komandovao Hujka oslobodile najveći dio Sjevernog logora. Ali, Komanda jedinice HVO-A u logoru još se držala, iako se nalazila u okruženju. Da bi i zgrada Komande HVO-A bila oslobođena, valjalo je angažovati i pojačanje. Hujka je tražio da hitno u logor stignu novi borci. Oko njih su odjekivale granate te jedna u konačnici zaustavila Hujku u daljem pohodu oslobađanja Mostara.
Ipak, njegovi borci ubrzo su oslobodili Sjeverni logor i Bijelo polje. Hujka je bio komandant koji je hrabrio svoje borce i uvjeravao ih da imaju dovoljno snage da izvrše deblokadu. Pamtili su kako je išao od jednog do drugog, potpuno svjestan da mostarski borci mogu i sa minimalnim količinama municije poraziti neprijatelja i izvršiti deblokadu na prostoru Bijelog polja i osloboditi Sjeverni logor. Ovo utvrđenje smatralo se teškim za osloboditi. Zbog rijeke Neretve koja je bila prirodna prepreka, snage HVO-A nisu imale mogućnost da se povuku, a pružale su žestok otpor. Hujkine prognoze su se ostvarile.
Dokumenti, dokazi, sjećanja
Sve ove historijske činjenice skladištene su u Centru za mir, gdje postoji ogromna foto i videodokumentacija.
- Skupili smo ogromnu građu koja ostaje za sva vremena iza nas, tu se nalazi videoarhiva 6.000 sati, ako ne i više videomaterijala i oko 110.000 dokumenata ARBIH. Arhivu BIH, koja se inače ne može dobiti, mi smo pribavili. Imamo oko 155.000 dokumenata iz predmeta Prlić. Imamo 50.000 dokumenata Slobodana Praljka, šta je on objavljivao, mi smo sačuvali, ističe direktor Safet Oručević.
Centar za mir i multietničku saradnju prošle godine obilježio je 20 godina djelovanja u svojoj temeljnoj osnivačkoj zadaći da istražuje, dokumentira, arhivira i od zaborava trajno sačuva činjenice o događajima iz naše bliske prošlosti – posebno iz perioda 1990-1996. godine. Izdano je i nekoliko različitih publikacija u ovom polju, gdje postoji dvotomna monografija “Mostar - Urbicid ‘9295” i “Mostar za sjećanje”, te inovirana fotomonografija “Mostar - Urbicid 1992 - 1995”, kao i veći broj raznih brošura i publikacija vezanih uz obnovu i izgradnju Starog mosta.
Kompletna arhivska građa Centra za mir je 2019. godine ostavljena u vakuf Islamskoj zajednici i na čuvanje u posebnom odjelu Karađoz-begove biblioteke u Mostaru.