Rast inflacije u našoj zemlji je neminovan
Samo prosječna potrošačka korpa je tri puta veća od minimalne plate. Što svakako vlada mora hitno riješiti, a prije svega podignuti minimalnu platu na hiljadu KM
procjene MMF-A su da je Bosna i Hercegovina imala velike posljedice od pandemijske krize, te da je došlo do kontrakcije ekonomske aktivnosti za 5,5 posto u odnosu na prosječan rast od 3 posto prije krize. Uzrok je u padu domaće tražnje i slabo eksterno okruženje gdje je izvoz teško pogođen recesijom u EU.
Na osnovu tih predviđanja očekivalo se da će doći do rasta ekonomskih aktivnosti za 3,5 posto u 2021. godini i 3,25 posto u 2022, a srednjoročna stopa rasta od 3 posto je ispod dinamike mnogih ekonomija u istočnoj Evropi.
Rast investicija je sporiji od projektovanog, a kontinuirani odlazak mladih i obrazovanih ljudi dovodi do gubitka nivoa BDP-A. Predviđanja naše vlade su bila da će rast BDP-A biti veći od 5 posto, a neki populisti su govorili i o dvocifrenom iznosu. E sad smo tu gdje jesmo.
Tržni centri i tržnice su manje posjećeni, to je vidljivo. Svakodnevni rast cijena je vidljiv već na prvi pogled. Cijene javnih usluga su drastično porasle, a živežne namirnice bilježe permanentan rast, što najbolje osjete kućni budžeti. Samo prosječna potrošačka korpa je tri puta veća od minimalne plate. Što svakako vlada mora hitno riješiti. Mora minimalnu platu usaglasiti sa sindikatima i podignuti minimalac na 1.000 KM, naravno i penzije dovesti u okvir normalnog života.
Ruku na srce ni do sada prosječan građanin nije mogao mnogo toga sebi priuštiti, imajući u vidu potrošačku korpu i prosječnu platu, da ne kažem penziju. Društvo u kojem više od 70 posto stanovništva živi na granici siromaštva mora dobro da razmisli o strategijama i planovima za budućnost. Građani ne mogu mnogo toga kupiti za isti novac već duži period, to je prvi znak da je državni aparat morao reagovati sa određenim mjerama.
No ni sada nije kasno ako vlada reaguje brzo i efikasno. S obzirom na to da iz nje dolaze hvalospjevi o rekordnom ubiranju poreza,
te da budžet nije nikada bio veći, logično bi bilo da vlada usmjeri sredstva u maksimalnom iznosu na socijalne kategorije i podsticaje za poljoprivrednu proizvodnju koja bez dileme mora biti dugoročni projekat samoodrživosti. To bi svakako ublažilo posljedice inflacije, i to na pragmatičan način.
Ukidanjem akciza na gorivo, smanjenjem PDV-A za životne namirnice, lijekove i komunalne usluge te dobro osmišljenim i spremnim paketima pomoći za stanovništvo, a posebno za socijalno ugroženu populaciju, situacija bi donekle bila pod kontrolom.
Priča o ublažavanju cijena nema efekte do danas, svi formiraju cijene kako im odgovara, dok građani podnose teret nebrige i neodgovornosti onih čiji je to posao.
Nakon izbijanja rata u Ukrajini mogao se očekivati rast cijena sirovina, električne energije, hrane, nafte i plina i za očekivati je, ukoliko se adekvatne mjere ne poduzmu, daljnji intenzivan rast cijena hrane i energenata.
Centralna banka BIH na osnovu baznih
Društvo u kojem više od 70 posto stanovništva živi na granici siromaštva mora dobro da razmisli o strategijama i planovima za budućnost
Nove javne investicije će biti ograničene samo na projekte gdje su izvori finansiranja osigurani u ranijim godinama
podataka iz 2021. godine i trenutne situacije je svoje procjene značajno korigovala. Brze procjene inflacije za prvih šest mjeseci fiskalne godine u odnosu na očekivanja iz decembra 2019. (4,5%) su znatno veće i sada iznose 9,2 %.
S razlogom možemo očekivati inflaciju u dvocifrenim brojevima, odnosno sad se procjenjuje na 12,3 posto, a moguća su i iznenađenja ovisno o situaciji na svjetskom tržištu, kao i na domaćoj političkoj sceni. Očekivati je i smanjenje tražnje naše robe i usluga zbog rasta cijena energije i hrane.
Sve ovo pokazuje da bi projekcija rasta BDP-A koja je pravljena netom nakon pandemijske krize mogla doživjeti radikalno revidiranje. Činjenica je da se značajno poremetilo međunarodno tržište samo poslije mjesec sukoba u Ukrajini i ima tolike negativne efekte, ako istoj situaciji dodamo i stalne unutarnje političke tenzije, onda ne možemo optimistično gledati na rast BDP-A, odnosno na saniranje inflatornih tokova. Veliki pritisak svakako je i neusvajanje budžeta i mehanizama privremenog finansiranja za dio fiskalnog sektora. Nove javne investicije će biti ograničene samo na projekte gdje su izvori finansiranja osigurani u ranijim godinama.
Dakle, neophodno je jačanje jedinstvenog ekonomskog prostora, rješavanje visokog nivoa neformalnosti i poboljšanja upravljanja, napominjući važnost razvoja kapaciteta u procesu jačanja institucija i jačanju nadzora i upravljanja javnim preduzećima. Ne treba posebno naglašavati potrebu za ubrzavanjem reformi za rješavanje strukturalne nezaposlenosti i upravljanja javnim preduzećima. Fiskalna politika treba da podrži snažan i održiv ekonomski oporavak, minimizira ekonomske posljedice i ublaži socijalnu nesigurnost. Posebno je potrebno raditi na potencijalnim finansijskim rizicima koji nastaju iz obaveze i zaostalih neizmirenih obaveza zdravstvenog sektora i javnih preduzeća.