Sarajevo je uvijek b
Meliha Zimić-gradaščević se prisjeća kako je u Drugom svjetskom ratu više od pola grada bilo angažovano u ilegali protiv okupatorske vlasti
Sarajevo je oduvijek bilo na pravoj strani, na strani istine. Sarajevo je oduvijek poštovalo, njegovalo, čuvalo komšije, prijatelje, porodicu. Sarajevo je prihvatalo druge i drugačije, saosjećalo sa tugom i boli svakog svog stanovnika. Zahvaljujući takvom Sarajevu, tokom Drugog svjetskog rata, posebno tokom posljednjih mjeseci prije oslobođenja, Sarajevo je spasilo stotine, hiljade života nedužnih građana. Među onima koji su spašavali nevine od ustaškog režima, njemačkog okupatora i četničkih formacija su brojne sarajevske porodice Zimić, Filipović, Sabrihafizović...
Aleja kestenova
- Kada bi moj otac trebao završiti neki posao, poveo bi mene. Sigurniji je bio sa djetetom u naručju ili u krilu, tako da sam još kao sedmogodišnja djevojčica počela pružati otpor neprijatelju, priča za Oslobođenje Meliha Zimić-gradaščević, Sarajka koja je živjela u Starom Gradu, u jednoj od kuća u kojima se ilegalno organizovao otpor i spašavali životi ljudi.
Sarajka je ovo koja je svjedočila zločinima i kao djevojčica ih sačuvala u svojim sjećanjima.
Prisjeća se jednog od izlazaka sa ocem. Vozila se tramvajem od Baščaršije prema Ilidži. Kada su došli na Marijin Dvor, prolazili su pored poznate gostione na čijem mjestu je godinama poslije izgrađena zgrada državnih institucija. Aleja kestenova je izgledala sablasno.
- Od Marijin-dvora pa sve do Socijalnog, čini mi se da je na svakom stablu bilo obješeno po jedno tijelo. Neki mladić koji je sjedio iza mene i oca je počeo to slikati, a ja sam spustila glavu. Prizor je bio strašan, užasan. Kada smo se vratili kući, pričalo se ko je sve od ilegalaca ubijen po odluci ustaškog prijekog suda, tačnije ustaškog stožera zločinca Maksa Luburića, i to pred samo oslobođenje Sarajeva u Drugom svjetskom ratu. Spominjali su se trojica braće Sarić, ali i Jelena Vitas za koju je poslije utvrđeno da nije ubijena tu, nego u Jasenovcu. Bilo je tu još mnogo imena koja sam poslije povezivala, priča Zimić-gradaščević, koja je od ranog djetinjstva bila uključena u otpor neprijatelju.
Njeni roditelji, tetke, daidže, amidže, svi odreda su učestvovali u ilegalnom pokretu, koji je pomagao partizanima protiv njemačke vojske, ali i paravojnih formacija četnika i ustaša.
- Sarajevo je uvijek bilo protiv nepravde i nasilja. Jednostavno, nismo odgojeni i naučeni da šuteći posmatramo nanošenje nepravde bilo kome. U Drugom svjetskom ratu, ja mislim da je više od pola Sarajeva bilo angažovano u ilegali. I naša kuća je bila ilegalno sklonište, zatim kuća Hamida Dizdara, brata Maka Dizdara, i tako dalje. Svakodnevno su se kod nas prikupljali lijekovi za ranjenike, presvlačile i sakrivale potencijalne žrtve. Sjećam se dana kada je kod nas doveden pravoslavni pop. Mama i tetke mu nikako nisu mogle naći odgovarajući zar, svaki je bio kratak. Onda su odlučile potražiti dimije kod Đulaginice Kovačević, sestre ilegalca Hasana Ljubunčića. Kako bismo bili sigurni da će preći do slobodne teritorije, dali smo mu da ponese dječaka iz naše kuće. Toga dječaka je trebala vratiti pratnja, ilegalci koji su obezbjeđivali popa, kada dođe na slobodnu teritori
Teško mi je, jer ljudi danas kopaju po smetljištu da bi našli sebi hranu, a sa druge strane imamo one koji imaju milione