Iti pravi komšija?
dobili od muslimana i kršćana tokom holokausta, kao i pomoći koju su Jevreji pružili drugima dok su bili pod opsadom za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Autori idu i tragom ljudi koji su pružili otpor, hrabrih boraca i heroja, do tada anonimnih, običnih ljudi koji čine izvanredne stvari dok rat i nasilje bjesne. Na tom putu su išli stopama muškaraca i žena koji su univerzalne vrijednosti stavili iznad identiteta, političkih i vjerskih sukoba.
”Sarajevo priča univerzalnu priču. Šta to znači biti komšija u najtamnijim trenucima koji mogu zadesiti neki grad, društvo, ili naciju? Šta znači postati Pravednik u vremenima rata?”, pitanja su koja propituju posjetioca na svakom koraku. Odgovor možda leži u činjenici da se i sami odgovori nalaze upravo tu, na istom mjestu. Odgovori koji vode jednoj istini - da je duh Sarajeva, ustvari, globalna ideja o dostojanstvu i hrabrosti, o herojstvu i upravo o istinskom komšiluku.
Misija ispunjena
”Dat ću im spomenik i ime (‘yad vashem’) koje nikada neće biti izbrisano”, napisano je (Izaija, poglavlje 56, stih 5).
”Podignimo glavu, pogledajmo komšije i nasmiješimo im se”, rečeno je u opkoljenom Sarajevu, u vrijeme kada je grad umirao.
Sve to stoji na izložbi i mnogo više. Veliki tekst koji je napisao Ourdan, taj koji je bio inspiracija za ovaj multimedijalni projekat, bio je nominovan i za nekoliko nagrada prije dvije godine i ostavio je veliki utisak na čitaoce širom Evrope. Zajedno sa Šagoljem, Ourdan je u potpunosti ispunio zacrtanu misiju - prisjećajući se epizoda iz historije Jevreja Sarajeva i njihovih komšija Bošnjaka, Srba ili Hrvata, autori su zaista i uspjeli osvijetliti tragove humanosti.
Moždainajjasnijetogovorijedanod citataiztogtekstafrancuskognovinara:
”Sine moj, nismo mi spasili Židove, spasili smo naše komšije”, riječi su Sarajke Zejnebe Hardage.
To valjda dovoljno govori i onom najcrnjem umu.
Autori idu i tragom ljudi koji su pružili otpor, hrabrih boraca i heroja, do tada anonimnih, običnih ljudi koji čine izvanredne stvari
Povodom 5. aprila i 30 godina od početka opsade Sarajeva, Fond memorijala producirao je video kojim čuva sjećanje i uspomenu na najteža dešavanja u historiji grada.
- Umjesto da slavi svoj rođendan i oslobođenje od fašizma, Sarajevo 5. aprila 1992. godine doživljava napad novih fašista, čime započinje najduža opsada jednog grada zabilježena u historiji modernog ratovanja. Epilog 1.425 dana opsade je 11.541 ubijena osoba, od čega 1.601 dijete, što je ekvivalent brojnosti 3 prosječne škole. U prosjeku je na grad dnevno ispaljivano 329 projektila, a 22. juli 1993. godine ostaće upamćen kao dan kada je na Sarajevo palo 3.777 granata, ističu iz Memorijala.
Video je dio projekta ekranizacije 111 značajnih datuma, događaja i ličnosti iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992 - 1995. simboličnog naziva Dokumentarna memorija čiji je osnovni cilj da mlađim generacijama, ali i svima ostalima, putem kratkih, informativnih videosadržaja približi i pojasni ključne događaje i ličnosti iz naše nedavne povijesti.