Kraj potrage
Nadomak Kalinovika pronađeni su ostaci Srebreničana ubijenih u genocidu, za koje se mislilo da su Kalinovčani ubijeni 1992. godine
U Visokom je u srijedu identificirano devet žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice u Kalinoviku, a radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su 1995. nestale na području Bratunca, Srebrenice i Zvornika. Žrtve su najprije identificirane putem DNK metode, a potom su njihov identitet potvrdili i članovi porodica. To su: Dedić Džemil (1962), Fehratović Mevludin (1974), Halilović Almir (1975), Ibrahimović Smajo (1938), Mehinović Idriz (1950), Merdžić Edhem (1948), Muminović Elvir (1978), Mustafić Muriz (1967) i Rahmić Mensur (1976).
Sve mi je teže
Tokom obrade posmrtnih ostataka, na pronađenim lobanjama utvrđene su povrede nastale od metaka sa stražnje strane, na zatiljku, što zapravo ukazuje na to da su žrtve usmrćene metkom u potiljak, a prema načinu na koji su tijela bila raspoređena, utvrdili su stručnjaci, najvjerovatnije su žrtve na taj lokalitet dovezene, a potom likvidirane. Najmlađa identifikovana žrtva u vrijeme ubistva imala je 17, a najstarija 58 godina.
Jasmini Rahmić, čiji je brat Mensur među tih devet žrtava, vrijeme ne liječi rane. Kaže da joj je iz dana u dan, iz godine u godinu, sve teže. Sjeća se te 1995, kada je brata vidjela posljednji put.
- Imala sam tada 11 godina, znam samo da su nas napali i da su svi krenuli gdje je ko mog’o. On je otišao preko šume sa ocem koji se uspio vratiti, a od Mensura ni traga ni glasa. Otac je ubijen u Potočarima, poslije smo ga ukopali, a za bratom smo tragali sve ove godine. Majka i ja smo se, zajedno sa moje tri sestre, uspjele spasiti. Imala sam i najstarijeg brata Mesuda, koji je također ubijen, jer je išao kroz šumu. Njegove kosti smo uspjeli pronaći i ukop je bio 2013. Pomiješane su emocije i teško mi je, a i drago, jer ćemo, ako ništa, znati gdje mu je grob, otići da proučimo Fatihu. Vrijeme ide, a rane se ne liječe, kaže Jasmina, koja s majkom, mužem i troje djece živi u općini Ilidža.
Ona je dala svoj pristanak da se brat ukopa na kolektivnoj dženazi u Potočarima 11. jula.
Samir Vranović, predsjednik Udruženja Istina - Kalinovik ‘92, kaže nam da su na osnovu traženja nestalih iz ove općine, gdje se traga za ukupno 42 osobe, došli do informacija da se tijela nalaze na rijeci Bistrici ispod Dobrog Polja.
- Mislili smo da postoji mogućnost da se radi o našim žrtvama zločina u Kalinoviku, koji su se desili na mjestima Ratine štale, gdje su se nalazila 24 ubijena lica. Međutim, kasnije smo pronašli još četvero, jedan je ostao živ, tako da tragamo za još 19 članova porodice koji su ubijeni nedaleko od te lokacije, kaže nam Samir, koji za ocem Salkom traga još od augusta 1992, kada je i ubijen.
- Prilikom iskopavanja na terenu, u saradnji sa Tužilaštvom i istražnim organima SIPA, gdje je kopanje trajalo skoro pet mjeseci, došli smo do informacije da se ipak ne radi o kostima naših članova porodica, nego o Srebreničanima koji su dovučeni za vrijeme genocida u Srebrenici 1995. i na toj lokaciji ubijeni, a tijela bačena u kanjon Bistrice, priča nam Samir, za kojeg je svaka nova masovna grobnica nada da će pronaći najmilije.
Za zločine u Kalinoviku osuđeni su na ukupno 87 godina zatvora: Neđo
Iz logora Barutni magacin pod vodstvom vojvode Pere Eleza u smrt je otišlo 87 muškaraca, kaže Vranović