Oslobođenje je simbol bh. društva
U utorak je u Kamernom teatru 55 održana promocija specijala “30 godina”, zapisa koji ostaje trajno svjedočanstvo prošlosti i nada za budućnost
Soslobođenje pecijal “30 godina” koje je
objavilo prošle sedmiceostajekaotrajnizapis sjećanjanaratubosniihercegovini, i istovremeno povlači paralele sa trenutnom agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu. U tekstovima sjećanja na rat, ali i tekstovima sa posebnom posvetom Kemalu Kurspahiću, prvom ratnom glavnom i odgovornom uredniku Oslobođenja, utkane su i opomene generacijama koje dolaze, ali i nada za ljepšu i sigurniju budućnost. Specijal je promovisan u utorak u Kamernom teatru 55, a autori tekstova, sagovornici, naši novinari i saradnici, te čitaoci - naši prijatelji, svojim prisustvom uveličali su ovaj događaj. Na početku promocije, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović naglasila je da “slike iz Ukrajine od samog početka ruske invazije u BIH bude prebolna sjećanja, a paralele za kojima posežu gotovo svi svjedoci naših ratova iz 90-ih svode se na pitanje zašto je demokratski svijet propustio naučiti lekciju na Balkanu?”
Nezaboravna ličnost
- To je, rečeno nam je i nakon što je Oslobođenje uz svoje vikend-izdanje objavilo specijal “30 godina” podsjećajući na užase u nekim periodima dvostruke agresije, pitanje od milion dolara. Ed Vulliamy, legenda novinarstva, koji je kao reporter Guardiana, kako piše u našem specijalu, “dobio prokletu čast da sa Independent Television News izloži grozotu logora cijelom svijetu, još uvijek traga za istim odgovorom: zašto je agresor koji upravlja Omarskom, Manjačom, Trnopoljem i Keratermom bio smirivan i podržavan tri godine nakon njihove priče?”. Novinari su, pokazuje to i primjer BIH, tada bili korak naprijed. Zato je naš specijal koji traga za sličnim odgovorima okupio uistinu velika novinarska imena, poručila je urednica Selimbegović.
Prisutni su imali priliku čuti videoizjavu dobitnika Pulitzerove nagrade za međunarodno izvještavanje, novinara Roya Gutmana koji je drugog augusta 1992. objavio priče žrtava Omarske.
- Manjača nije bio najgori logor. Bilo je to mjesto gdje su muškarci držani u šupama za stoku. Bili su degradirani, poniženi, mučeni. Ljudi su umirali. Tražio sam da idem i u Omarsku. Vlasti su prvo rekle da mogu ići, ali su se onda predomislile. Onda sam shvatio da je u logoru Manjača bila loša situacija, ali da je u logoru Omarska bila sto puta gora, rekao je Gutman.
Selimbegović je podsjetila da je specijal sa posebnomposvetomprvom ratnomurednikuoslobođenja Kurspahiću, koji je prošle jeseni umro u Washingtonu.
- “Kemal je bio prvi glavni urednik Oslobođenja kojeg nije nominovao Socijalistički savez, već su ga izabrali novinari lista. Čim je preuzeo posao glavnog i odgovornog urednika, ukinuo je mašnu na kojoj je pisalo Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo. To nije značilo da smo mi imali neki drugi put, ali skoro deset godina poslije Titove smrti, nije imalo nikakvog smisla štampati to svaki dan”. Dio koji sam pročitala je iz teksta dugogodišnje zamjenice glavnog i odgovornog urednika Oslobođenja u vrijeme Kurspahića Gordane Knežević, poručila je urednica.
Gojko Berić, kolumnista našeg lista, ispričao je kako je “Kemo provjetrio zgradu Oslobođenja”.
- Nije čovjek koji se može zaboraviti i ignorisati. Njegov lik je nezaboravan i svi mi koji smo bili njegovi saradnici imamo čast da smo radili sa njim. Bio je ambiciozan čovjek, a ta ambicija je imala puno utemeljenje u njegovom talentu, rekao je Berić.
Mehmed Halilović, glavni urednik Oslobođenja od 1994, naglasio je da je “Kemo bio izbor novinara, prvi takav izbor u bivšoj Jugoslaviji i to najbolji mogući izbor u to vrijeme”.
- Tada počinje jedna nova dimenzija Oslobođenja,ušlisunoviautori,novinariinovasvježinauoslobođenje,rekaoje Halilović i objasnio da je Kurspahić organiziraoratnuredakcijuoslobođenja.
Boro Kontić, direktor Mediacentra i dugogodišnji novinar, poručio je “da je 1987. ovdašnje novinarstvo i Oslobođenje prodisalo”, te da u to vrijeme stiže i Kurspahić.
- Kemo je bio hrabar čovjek, volio je da ima novinare koji će pisati kolumne, a hrabri novinari prave hrabre medije, hrabri mediji prave hrabre građane, a hrabri građani na izborima potjeraju vlast, naglasio je Kontić.
Prisutni su imali priliku čuti i izjave Nenada Pejića, urednika nekadašnje Televizije Sarajevo, novinara Zlatka Dizdarevića i Toma Gjeltena, koji je napisao knjigu o ratnom Oslobođenju, koje je predstavljalo Sarajevo pod opsadom.
Dino Mustafić, bh. reditelj, govorio je o važnosti stranica koje Oslobođenje posvećuje kulturi. koji su ponijeli najveći teret nastajanja specijala.
- Oslobođenje je prije skoro četiri godine krenulo u transformaciju i postali smo medijska grupacija zahvaljujući pomoćiisuradnjinašegstrateškogpartnera Internewsa i USAID-A. Mi smo napravili prvu integriranu redakciju u ovom dijelu svijeta, od Beča prema istoku nema druge, poručila je Selimbegović i promovisala dvije nagrade koje će medijska grupacija dodjeljivati od naredne godine, na 80. rođendan Oslobođenja.
Prva, internacionalna, nosit će ime pokemalukurspahiću,adrugakojaće biti dodjeljivana unutar naše grupacije, po Hamzi Bakšiću, novinaru Oslobođenja i Televizije Sarajevo.
-Hamza,kaonekokojebiovelikinovinar, imao je uvijek najviše vremena za mlade ljude kojima je napisao i priručnik o novinarstvu “Ja novinar”, rekla je urednica.
Mujo Selimović, vlasnik medijske grupacije Oslobođenje i naš izdavač, iskazao je zahvalnost prisutnima, te podsjetio da je, s obzirom na to jer je član WAN-IFRA Boarda, Oslobođenje dobilo mogućnost za promociju specijala u cijelom svijetu.
Nastavljamo dalje
-Zahvaljujemčlanovimawan-ifra koji su to uradili. Zahvaljujem i našim sponzorima i partnerima, svima koji su pomogli da se projekat implementira, kao i partnerima koji su uvijek uz nas. Zahvalni smo i Internewsu i USAID-U sa kojima intenzivno radimo na unapređenju novih tehnologija, poručio je naš izdavač i dodao da je rezultat tu