Šok-terapija za neoliberale

Evropa je akutno ranjiva zbog njenog oslanjanja na ruski gas – resurs od kojeg se glavne ekonomije poput Njemačke ne mogu odbiti brzo niti jeftino

Ruski rat u Ukrajini, poput ranijih poremećaja u globalnoj ekonomiji, naglašava zabludu oslanjanja samo na tržišta radi ublažavanja rizika i jačanja otpornosti zemalja. Neoliberalizam je pao na još jednom ispitu i mora konačno biti zamijenjen novom ekonomskom vizijom zasnovanom na novim vrijednostima.

Predviđanje kriza

Ruska invazija na Ukrajinu nas podsjeća na stalnu suočenost globalne ekonomije sa nepredvidljivim poremećajima. Tu lekciju smo naučili mnogo puta. Niko nije mogao predvidjeti terorističke napade 11. septembra 2001. Samo nekolicina je predosjetila finansijsku krizu iz 2008, pandemiju Covid-19 ili izbor Donalda Trumpa, što je okrenulo SAD ka protekcionizmu i nacionalizmu. Čak i oni koji su predosjetili ove krize nisu mogli sa sigurnošću kazati kada će se one desiti.

Svaki od tih događaja je ostavio ogromne makroekonomske posljedice. Pandemija nam je skrenula pažnju na neotpornost naše, naoko, čvrste ekonomije. Amerika, supersila, čak nije mogla proizvesti ni jednostavne proizvode kao što su maske i druga zaštitna oprema, kamoli sofisticiranije artikle poput testova i respiratora. Kriza je osnažila naše razumijevanje ekonomske krhkosti, reprizirajući jednu lekciju iz globalne ekonomske krize, kada je bankrot kompanije Lehman Brothers bezmalo bio okidač kolapsa cijelog globalnog finansijskog sistema.

Profit iznad svega

Rat ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini, na sličan način, pogoršava već zabrinjavajući rast cijena hrane i energenata sa potencijalno ozbiljnim grananjem na mnoge zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju. Posebno na zemlje u kojima su se dugovi tokom pandemije vinuli u nebesa. I Evropa je akutno ranjiva zbog njenog oslanjanja na ruski gas – resurs od kojeg se glavne ekonomije poput Njemačke ne mogu odbiti brzo niti na jeftin način. Mnogi su, s pravom, zabrinuti da ta ovisnost ublažava reakciju na ruska nečuvena djela.

Ovakav razvoj događaja je bio predvidljiv. Prije više od 15 godina u knjizi “Uspjeh globalizacije” (engl. Making globalization work) pitao sam: “Da li svaka zemlja naprosto prihvata (sigurnosni) rizik kao dio cijene sa kojom smo suočeni, radi efikasnosti globalne ekonomije? Da li Evropa prosto kaže, ukoliko je Rusija najjeftiniji dobavljač prirodnog gasa, onda trebamo od nje kupovati bez obzira na implikacije po sigurnost...?”. Nažalost, evropski odgovor na ovo pitanje je ignorisao očigledne opasnosti u potrazi za kratkoročnim profitima.

Tržišta i rizici

Trenutni nedostatak otpornosti je fundamentalni neuspjeh neoliberalizma i politike koju taj okvir podupire. Tržišta su, sama po sebi, kratkovida – financijalizacija ekonomije je dodatno pogoršala tu kratkovidost. Tržišta ne obračunavaju u potpunosti ključne rizike – posebno one koji su, naizgled, udaljeni – čak i kada posljedice mogu biti pogubne. Štaviše, kada su rizici sistemski, to tržišni učesnici znaju – kao što je bio slučaj u svim pobrojanim krizama – donosioci odluka ne mogu samo stajati po strani i posmatrati.

Upravo zato što tržišta ne obračunavaju u potpunosti takve rizike, investicije u otpornost će biti odveć male, a troškovi za društvo na kraju će postati i veći. Uobičajeno rješenje koje se predlaže jest “naplatiti” rizik, prisiljavajući firme da preuzmu više rizika za posljedice svojih postupaka. Ista logika nalaže naplatu negativnih eksternalija poput emisije stakleničkih plinova. Bez plaćanja cijene na karbon postojat će previše zagađenja, suviše upotrebe fosilnih goriva, a premalo zelenih investicija i inovacija.

No, naplata rizika je mnogo teža od naplate cijene za karbon. Dok druge opcije – poput industrijskih politika i regulacije – mogu pokrenuti ekonomiju u pravom smjeru, dotle neoliberalna “pravila igre” otežavaju poduzimanje intervencija za poboljšanje otpornosti ekonomija.

Neoliberalni pogled na svijet

Neoliberalizam je zasnovan na izmišljenoj viziji racionalnih firmi koje nastoje maksimizirati svojedugoročne profite u kontekstu savršeno efikasnih tržišta. U režimu neoliberalne globalizacije pretpostavka je da firme kupuju iz najjeftinijih izvora, a ako pojedinačne firme propuste prikladno obračunati rizik ovisnosti od ruskog gasa, vlade, prema pretpostavci, neće intervenirati.

Okvir Svjetske trgovinske organizacije, istina, uključuje izuzetak zbog nacionalne sigurnosti, na koji su se evropske vlade mogle pozvati i opravdati intervencije zarad limitiranja njihove ovisnosti o ruskom gasu. Njemačka vlada je, ipak, čini se, godinama, bila aktivni promotor ekonomske međuovisnosti. Milosrdno tumačenje njemačke pozicije je nadanje da će trgovina ukrotiti Rusiju. Međutim, tu odavno postoji dašak korupcije, oličen u Gerhardu Schröderu, njemačkom kancelaru koji je predsjedavao tokom kritičnih faza produbljivanja upetljanosti njegove zemlje sa Rusijom, a potom otišao raditi za Gazprom, ruskog gasnog giganta u državnom vlasništvu.

Ruska invazija na Ukrajinu nas podsjeća na stalnu suočenost globalne ekonomije sa nepredvidljivim poremećajima. Tu lekciju smo naučili mnogo puta

Svoje ne damo

Sada je izazov ustanoviti primjerene globalne norme po kojima se razlikuje štićenje položaja od legitimnih uzvrata na zabrinutost zbog ovisnosti ili sigurnosti, i razviti odgovarajuće domaće sistemske politike. To zahtijeva multilateralno promišljanje i pažljivo dizajnirane politike za preveniranje povlačenja poteza u lošoj vjeri, poput Trumpovog korištenja zabrinutosti za “nacionalnu sigurnost” da bi se opravdalo uvođenje carina na kanadske automobile i čelik.

Nije poenta u tome da se samo bocka neoliberalni trgovinski okvir. Tokom pandemije hiljade ljudi su nepotrebno izgubile živote jer su pravila Svjetske trgovinske organizacije o intelektualnom vlasništvu zabranila proizvodnju vakcina u mnogim dijelovima svijeta. Kako se virus nastavljao širiti, dobivao je nove mutacije, što ga je činilo više zaraznim i rezistentnijim na prvu generaciju vakcina.

Redizajn globalizacije

Očigledno je prevelik fokus stavljen na zaštitu intelektualnog vlasništva, a premali na sigurnost naših ekonomija. Potrebno je otpočeti novo promišljanje globalizacije i njenih pravila. Za trenutnu ortodoksiju globalizacije smo platili visoku cijenu. Sada je nada položena u pažljivo razmatranje pouka iz velikih šokova ovog stoljeća.