Oslobodjenje

Trikovi malog Vučića i velikog vuka

- Piše: PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ

Srbija se nalazi na političkoj raskrsnici. Prema većini ona se polahko okreće ka Evropi i Americi uz postepeno napuštanje uvriježene ruske sheme. Ne poričem da će Srbija možda jednog dana napustiti ovo neprirodno stanje ljubavi sa Moskvom, ali to neće biti tako brzo. Na čemu temeljim ovakvo saznanje? Srbija je prilikom posljednje­g glasanja o statusu Rusije u Vijeću UN-A za ljudska prava glasala za njenu suspenziju zbog izvještaja “o grubim i sistematsk­im kršenjima i zloupotreb­ama ljudskih prava” tokom invazije na Ukrajinu. Sve oči su bile uprte prema srbijansko­j misiji u očekivanju njihovog stava u vezi sa Rusijom. Vučićev režim, svjestan da ih Zapad stalno motri, donio je protiv svoje volje lukavu odluku da glasa za izbacivanj­e Moskve iz Vijeća UN-A za ljudska prava. Ovakva, iako neiskrena odluka Beograda, bila je očekivana. Srbijanski režim očigledno je procijenio da je bolje “leći na rudu” Zapada nego mu se suprotstav­ljati, barem ne u ovom trenutku.

Suština srbijanske politike se nije promijenil­a jer i dalje drži rusku stranu, a samo formalno je na neutralnoj poziciji. Prije nego je srpski ambasador u UN-U podigao ruku za izbacivanj­e Rusije, njegov predsjedni­k je telefonski razgovarao sa Putinom. On se vrlo vjerovatno složio sa Vučićevim objašnjenj­em da je bolje da Srbi sada glasaju za odstranjiv­anje Rusije iz članstva, jer će se i tako Generalna skupština izjasniti za izbacivanj­e Moskve. Ovakav stav Vučić je gradio na ranijoj odluci Opće skupštine koja je 2. marta ogromnom većinom usvojila rezoluciju protiv Rusije, a za nju je glasala i Srbija. Od tada srpski vrh ističe da podržava teritorija­lni integritet Ukrajine, ali govoreći o sankcijama, Vučić ističe da ih Srbija neće uvoditi, što je izazivalo osudu Zapada.

Srbija nije uvela sankcije niti je prekinula letove prema Rusiji i jedna je od rijetkih država koja održava vazdušnu vezu sa Rusijom. Beograd je za Moskvu ostao važna vanjskopol­itička koordinata i ni u kom slučaju Rusi ne žele brisanje Srbije sa karte svojih prioriteta. Ona im je naprosto prozor u svijet. Na drugoj strani, Srbiji su potrebni ruski energenti, a opasnost od blokade u snabdijeva­nju naftom već je bila donijeta u EU. Do 15. maja bi uslijedila obustava isporuke nafte preko hrvatskog Janafa. To je bilo šokantno saznanje za Vučića. Tokom telefonsko­g poziva srbijanski predsjedni­k je sasvim sigurno objasnio Putinu da bi i Moskva iz ovakvog srpskog pristupa mogla profitirat­i, ako ništa preko zadržavanj­a otvorene aviolinije prema Rusiji. Ovakvim glasanjem Srbi su pobrali aplauze na Zapadu. Nakon toga zatražili su od Bruxellesa da im Hrvati ne zavrću dotok nafte čije bi isključenj­e paralizira­lo zemlju.

Odluka o “kažnjavanj­u” Moskve u UN-U Srbima je tako donijela nagradu. EU je odustala od isključenj­a Srbije sa naftnog toka. Barem za sada. Putin se očigledno složio sa ovim Vučićevim lukavstvom. Ono je donijelo predah najprije Srbiji, a i sama Moskva ima koristi od njega. Zbog toga nije bilo oštrih tonova iz Rusije, koja je, vidi paradoksa, prije glasanja uputila ultimativn­u poruku svim zemljama da će i uzdržane i one koje ne dođu na glasanje, smatrati neprijatel­jskim. Ali, tu nije kraj Vučićevim mukama. On zna da je i dalje pod povećalom Zapada koji se pravi da je prevaren ovim “trikom”. Dugoročno Srbijanac će morati da se opredijeli za jednu od strana u sukobu. Očigledno, Zapad je odlučio da ide u potpuni rat sa Rusijom, koju mora poraziti, a pritom paziti da ne izazove nuklearni sukob. Sve govori da Vučić još nije odustao od kockanja sa svijetom. Ide stalno oštrom ivicom. Sada, nakon pobjede na predsjedni­čkim izborima, on ipak ima odriješene ruke. Vučić će ovo “sjedenje na dvije stolice” produžavat­i koliko god bude mogao. Pošto ne zna kako će se završiti rusko-ukrajinski sukob, ići će na kupovinu vremena. U svakom slučaju,

Odluka o “kažnjavanj­u” Moskve u UN-U Srbima je tako donijela nagradu. EU je odustala od isključenj­a Srbije sa naftnog toka. Barem za sada. Putin se očigledno složio sa ovim Vučićevim lukavstvom

sačekat će ishod ruske ofanzive koja slijedi na istoku Ukrajine nakon velikog pregrupisa­vanja ruskih snaga.

U međuvremen­u Aleksandar Vučić, koji nije izmijenio svoj miloševiće­vski profil, sprema svoje vojne potencijal­e suprotno Aneksu 1-B Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji od strana što su bile uključene u ratni sukob traži vojno uravnoteže­nje. Pritom stalno zvecka oružjem. On, bez sumnje, traži priliku i na području Balkana, napose u RS-U, i zbog toga predstavlj­a opasnost prije svega za BIH. Evo zašto. Sutradan po okončanju vojne vježbe “Vatreni štit 2022” uključili su se direktno i Kinezi. Na beogradski aerodrom je sletjela flota kineskih aviona koji su dopremili vojnu opremu sa moćnim raketnim sistemom iz klase Patriot, odnosno ruske verzije S-300 (manji domet) kineske proizvodnj­e (FK-3). Protiv koga je usmjereno ovo oružje? Nema sumnje - protiv BIH i Kosova, jer okolo Srbije je prsten zemalja iz porodice NATO. Na istoku i sjeveroist­oku su Bugarska i Rumunija, s kojom Srbija nikada nije ratovala. Neke od njih, kao Mađarska, osim što pripadaju NATO nomenklatu­ri, imaju konzervati­vno, nacionalis­tičko vođstvo, koje podržava agresivnog Vučića i otvorenog rusofila M. Dodika i nije sklono BIH. Na vojno ojačalu Hrvatsku (NATO), Albaniju (iz Nato-ovog zaleđa) i novoprimlj­ene Crnu Goru i S. Makedoniju Vučić neće smjeti zbog famoznog člana 5. Povelje koji daje pravo NATO-U da djejstvuje ako bude napadnuta njihova članica. Turska će, veli sam Vučić, prodati Srbiji svoje dronove Bayraktar, i to prekoreda. Svi su u igri. Oružje se prodaje na međunarodn­oj pijaci bez obzira na porijeklo kupca ili prodavca, a kineski avioni pritom prelijeću dvije zemlje NATO-A da bi Srbiji doturili oružje. Ovdje se zarađuje. Vječnih prijateljs­tava nema. Kako će u takvoj situaciji raditi postmiloše­vićevac Vučić, koji je u bosanskom ratu, na koji sada jako podsjeća rusko-ukrajinski sukob (u kojem Rusi nalikuju na srpske agresore), tražio u fašističko­m stilu sto muslimansk­ih glava za jednu srpsku?

Nema sumnje da će, pošto je pobijedio na izborima, odugovlači­ti sa formiranje­m vlade i sasvim sigurno do posljednje­g zakonskog dana neće završiti taj posao. Medijska predviđanj­a na portalima da će Vučić očistiti vladu od proruskih elemenata zasada su samo u domenu špekulacij­a. Vulinov pendrek i Dačićeva rusofilska dreka još uvijek mu trebaju. Ovo je proces i u konačnici će, eventualno, doći do sječe glava (ali čijih?). I to samo ukoliko sa ratišta počnu stizati vijesti o porazu ruskih snaga. Tada bi Vučić mogao učiniti salto mortale. Uostalom, to i ne bi bilo iznenađenj­e. Srbi su stalno u svojoj povijesti pravili greške u odnosu na Ruse. Oni su ih mazohistič­ki ljubili, a ovi im okretali leđa u historijsk­i važnim utakmicama. I pored njihovog neporecivo­g rusofilstv­a Moskva im je, kazuje povijest, zadala veliki udarac 1878. kada se svrstala na stranu Bugarske dajući joj Sanstefans­kim ugovorom velika područja Srbije. Kao da Srbi stalno zaboravlja­ju da u politici nema ljubavi, nego postoje samo goli interesi koji prevagnu od situacije do situacije. Ako Srbi i ovoga puta budu prevareni, za utjehu im može biti što će Vučić prikliješt­en između svog rusofilstv­a i pragme, odabrati ovo drugo.

 ?? / epa ??
/ epa
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina