Zasluženo priznanje za “Rimini”
Ulrich Seidl, uprkos blagonaklonim kritikama u Berlinu, nije uspio osvojiti nijednog medvjeda, ali je zato sve došlo na svoje kada se vratio u domovinu
Na upravo završenom jubilarnom 25. filmskom festivalu Diagonale 2022. u Grazu ispravljen je propust ovogodišnjeg Berlinalea na kojem je izuzetno vrijedan film Ulricha Seidla - “Rimini” ostao ne samo bez Zlatnog medvjeda za najbolje ostvarenje već i bez ijedne druge nagrade. I sve to uprkos činjenici da je sve vrijeme trajanja festivala smatran za favorita, kako kritike, tako i publike.
U javljanju sa Berlinalea, uz Cannes i Veneciju, jedan od najboljih svjetskih filmskih festivala, izvijestili smo da je filmu “Rimini”, jednog od najistaknutijih savremenih svjetskih reditelja Austrijanca Ulricha Seidla (“Hundstage”,”import, export”), učinjena apsolutna nepravda. Bio je apsolutni favorit svih prisutnih, ali je ipak ostao kratkih rukava.
Kada Rici zapjeva
Ali, evo, upravo završeni festival Diagonale 2022. u Grazu je to na neki način “ispravio”, dodijelivši glavno festivalsko priznanje - Veliku nagradu Štajerske u kategoriji dugometražnog igranog filma Seidlovom “Riminiju”. Bila je to odluka žirija u sastavu Leena Koppe, snimateljica (Austrija), Helke Parpiles, filmska publicistkinja (Njemačka) i Barbara Wurm, njemačka filmska kritičarka.
”Rimini” je inače snažna crnohumorna storija, sa radnjom smještenom u poznato italijansko mondensko ljetovalište, znano i kao rodni grad klasika sedme umjetnosti Federica Fellinija. U Seidlovom filmu ne vidimo taj glamurozni grad u svom ljetnom sjaju, već je to gotovo neprepoznatljiva sredina u tmurnim i nadasve sumornim zimskim danima. Glavni junak filma Rici Bravo je bio nekad dosta afirmisani pjevač šlagera, ali sada je već prilično zaboravljen.
On na izmaku karijere nastupa za manje grupe turista starije životne dobi, što čini sa iznenađujućim entuzijazmom. Sve se mijenja kad mu u Rimini stigne kćerka, koju je zapostavio i gotovo potpuno izgubio iz života. Ona traži od oca da joj finansijski nadoknadi izgubljeno staranje i brigu koje je kao roditelj morao da pruža... U tom momentu Ricijev svijet lažnih vrijednosti se ruši kao kula od karata, odnosno on dolazi gotovo pred vlastiti kolaps.
Može se apostrofirati da je “Rimini” uspješan nastavak Seidlovog stvaralačkog opusa, u kome on prikazuje prikrivenu, a vrlo izraženu drugu stranu glavnih junaka, koji glume da su potpuno zadovoljni životima, a iza privida njihove ušminkane stvarnosti zjapi stravična provalija dubokog ljudskog nezadovoljstva i lične nesavršenosti. Svemu tome doprinosi i sjajna gluma Michaela Thomasa u ulozi propalog pjevača.
Inventura egzistencije
- Ne razumijem zašto ljudi hrle u primorska mjesta samo u ljetnim mjesecima, sa željom da se što prije bace u hladne morske talase, odnosno da izlože svoja tijela velikim vrućinama. Zar za njih ne bi bilo bolje, da poput Ricija iz “Riminija”, ljepotu traže u hladnim i kišovitim danima, kada turista gotovo i nema, a čovjeku se pruža prilika da sagleda smisao vlastite egzistencije, kaže Ulrich Seidl.
Na 25. Diagonaleu je zapaženo mjesto, takođe potpuno zasluženo, dobio i austrijsko-njemački film “Velika sloboda” Sebastiana Meisea, dobitnik Srca Sarajeva na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Njemu su na Diagonaleu pripale tri nagrade i to Georgu Fridrichu za najbolju mušku ulogu, za kameru (Crystel Fournier) i za filmsku produkciju - Freibeuter Filmu i Rohfilmu.
Ovogodišnja, već tradicionalna retrospektiva, koja se posvećuje istaknutim savremenim svjetskim sineastima, ovaj put je pripala internacionalno izuzetno afirmisanom stvaralačkom rediteljskom tandemu: Tizzi Covi i Raineru Frimmelu. Riječ je o sineastima koji u svojim djelima ruše uobičajene granice između igranog i dokumentarnog filma. Za njih je karakteristično da društvenokritičke i krajnje subjektivizirane storije koje tematiziraju obrađuju ekspresivnim vizuelnim jezikom.
Retrospektiva ostvarenja Tizze Covi i Rainera Frimmela je prezentirala sedam filmova: “Snimanje iz dubokog partera”, “To je sve”, “Babuška”, “La Pivelina”, “Sjaj dana”, “Mister Universum” i “Snimanje iz svijeta podzemlja”. Njima je bila posvećena i mala izložba vlastitih ekspresivnih fotografskih kreacija, kojom se uporedo sa snimanjem filmova na veoma kreativan način bave.
Inače, Diagonale 2022. su svečano otvorene filmom “Sunce” Kurdwin Ayub, mlade austrijske rediteljice kurdskog porijekla, koja na veoma neposredan način govori o tri bečke tinejdžerke - Jasmini, Belli i Nati. One pripadaju različitim nacionalnostima, ali im to nimalo ne smeta da budu iskrene prijateljice i da se na sasvim spontan način, kako to samo umiju mladi, opiru svim religioznim, odnosno nacionalnim predrasudama.
Mjere, mjere
Od specijalnih programa, po svojim evidentnim vrijednostima izdvojio se segment pod nazivom “Inovativno kino”, gdje su prikazivana avangardna sineastička ostvarenja u formi eksperimentalnih, dugometražnih i kratkih, dokumentarnih, animiranih i igranih filmova, kao i muzičkih videa.
I na kraju ovog osvrta, sada već i gotovo nezaobilazno, pomenimo da je jubilarni 25. Diagonale protekao bez problema, ali uz još prisutne mjere koje se poduzimaju da bi se spriječila zaraza koronavirusom.