Posrnuli (i) herojski čovjek
U savremenom svijetu u kojem vrlo lako možemo napraviti i uništiti heroja pomoću društvenih mreža i medija, postavlja se pitanje koja je tačno granica između dobrog i lošeg, te postoji li danas uopšte ta dihotomija
”Zašto moramo aplaudirati ljudima koji su učinili nešto dobro, umjesto da se od svih nas to očekuje?”
”A Hero” (2021)
Posljednji film iranskog reditelja Asghara Farhadija “A Hero”, dva puta nominovanog za Oscar sa filmom “Jodaeiye Nader az Simin” (2011), pred publiku donosi priču o čovjeku koji pokušava iskupiti svoj dug i učiniti dobro djelo. Njegovu složenu radnju možemo opisati na sljedeći način: Rahim Soltani (Amir Jadidi) dobija dvodnevno odsustvo iz zatvora gdje služi kaznu za dug prema bivšem zetu, dokumeđuvremenunjegovadjevojka Farkhondeh (Sahar Goldust) na autobuskoj stanici pronalazi gomilu zlatnika u ženskoj torbi. Oboje isprva razmišljaju da ih založe i otplate dio njegovog duga, ali na kraju Rahim odlučuje da ih vrati vlasnici ukoliko je uspije pronaći. Njegova odluka ima nepredvidive posljedice koje nastaju iz niza složenih obmana, počevši od naizgled nevine laži o tome ko je zapravo pronašao torbu, do spleta novih laži i nesporazuma neslućenih razmjera. Upravo u tom trenutku Farhadi započinje tkati kompleksnu narativnu nit u koju su uključene sudbine Rahima i njegove porodice, uprave zatvora, osuda i veličanje od društvene zajednice, te kontinuirano propitivanje etičkih načela.
Herojska krivica
Rahim, nakon što donese odluku, ostavlja broj telefona zatvora kako bi se osoba koja je izgubila torbu javila. To se ubrzo i dešava. Žena na ivici suza dolazi kod njegove sestre i odnosi torbu. Učinivši dobro djelo, Rahim postaje heroj lokalnih vijesti, društvenih mreža i zajednice koja izrazito cijeni taj čin i započinje sakupljati novac u njegovo ime kako bi mogao otplatiti dug. Sa druge strane, njegov bivši zet i čovjek kojem duguje novac Bahram
je (Mohsen Tanabandeh) uvjeren kako je priča izmišljena zato što je Rahim želio po svaku cijenu povratiti svoju reputaciju i sa time i bivšu ženu, te iznosi svoj sud o čovjeku zbog čijih je propalih poslova izgubio mnogo toga. Ne prihvatajući njegovo dobročinstvo, on se pita zašto moramo posebno pompezno nagraditi ljude koji su učinili nešto dobro, umjesto da se to od svih nas očekuje. Čiju stranu zauzeti i da li uopšte to raditi, postaje naše suštinsko pitanje nakon što se radnja približi klimaksu.
Rahim nije posve kriv niti je posve nevin, a sigurno nije heroj - ni u jednom mogućem tumačenju te riječi. Farhadi ironizira poziciju heroja koji je beskompromisno dobar i čiji je ugled na razini uzvišenog, te je postavlja u kontekst situacije prema kojoj čovjeku u savremenom dobu malo treba da ga proglase herojem, a još manje da mu tu titulu oduzmu prokazujući ga kao najgoreg prestupnika. Upravo je u tom putu sadržana kompleksnost Rahimovog lika i cjelokupne priče u kojoj on postaje javna ličnost, a njegov čin plemeniti podvig. Rahim prihvata tu poziciju kako bi lakše i bezbolnije izašao iz stanja očaja u kojem se nalazi, nedovoljno svjestan kakve ona posljedice sa sobom donosi.
Farhadi ovdje uspostavlja dramatičnu i uzbudljivu priču čija realističnost lako dopire do gledatelja koji se mogu poistovjetiti sa dilemama kroz koje prolaze glavni junak i njegova porodica. Izazovi na koje Rahim nailazi tokom svog puta ka iskupljenju lako su zamislivi i baš zato bolniji nego bismo to očekivali. Ipak, kompleksnosti koje se javljaju u cijeloj priči vode scenarij u pravcu o kojem je manje vjerovatno da će gledalac razmišljati. Farhadi predano radi na detaljima zapleta priče, pa tako, na primjer, činjenica da Rahim daje broj telefona zatvora koji nije smio dati kada javi da je pronašao torbu, postaje jako važna u pokušaju da se njegovapričaprovjeri.velikibrojtakvih detalja njemu zapravo ne ide u prilog, iako se isprva ne čini da bi mogli imati bilokakvuuloguunjegovomherojstvu.
Ovaj se film može posmatrati i kao moralnaalegorijakojaubrzoprerastau kompleksniju priču o dobrom i lošem, istini i laži. Rahimovo plemenito djelo čini ga popularnim. Uskoro se pojavljuje i na televiziji izazivajući divljenje svojih sugrađana. Protagonista svakako da ima naše sažaljenje i suosjećanje zbog nevolje u kojoj se našao kako bi riješio svoj problem. Ali da li su njegovi motivi zaista tako čisti i iskreni? Da li Rahima treba hvaliti za ono što čini svako dostojno ljudsko biće? Kako film postepeno pokazuje, moguće je da iza njegovog očiglednog altruizma stoji određena proračunatost: s obzirom na to da zlatnici ionako nisu bili dovoljni da otplate njegov puni dug, plemeniti čin mu svakako može pomoći da povrati i ugled i potencijalno riješi problem sa Bahramom.
Na ovaj način, on privlači pažnju dobrotvorne organizacije koja počne da prikuplja donacije u njegovo ime. U cijelu priču se uključuje i Rahimov sin, dječak koji muca i ima smetnje u učenju, te biva iskorišten kao još jedan kotačić u mehanizmu privlačenja pažnje “dobrih ljudi”. “Nijedno dobro djelo ne ostaje nenagrađeno”, fraza je koja svoje uporište ima u religiji i koju Rahim i ljudi oko njega često koriste. Sa druge strane, koncipirajući siže svog filma na ovaj način, Farhadi nam ipak pokušava ispričati priču koja nesumnjivo dovodi u pitanje koncept dobrog djela i dimenzije njegove ispravnosti.
Porodica iznad svega
Iako ironizira instant-poziciju heroja, Farhadi Rahimovo herojstvo gradi i na odnosu koji ovaj razvija prema svom sinu. Rahim pokušava da se ponovo poveže sa njim i na kraju shvata da je jedino važno njega zaštititi od medijskog cirkusa. “A Hero” je film koji nam pokazuje da je jedina priča na kojoj vrijedi raditi upravo ova o porodici. Rahim isprva misli samo na novac, zatim na svoju slobodu, a kada mu život počne izmicati iz ruku, želi vratiti svoju čast i ugled. Na kraju, kada nijednu od tih instanci ne uspijeva sačuvati, prestaje mariti za njih i posvećuje se samo svojoj porodici.
”A Hero” je ostvarenje koje kritizira koncept savremenih dužničkih zatvora kroz priču o nacionalnoj opsesiji čašću i “dobrotom”. Rahimova sudbina, njegov plemeniti gest je čin koji privlači sve, od štampe do uprave zatvora i dobrotvornih organizacija. Izvanredno rediteljsko i scenarističko umijeće prikazano je u odnosu između popularnosti i novca - oba se pojma prožimaju, a nijedan nije trajno rješenje za probleme glavnog junaka. U savremenom svijetu u kojem vrlo lako možemo napravitiiuništitiherojapomoćudruštvenih mreža i medija, postavlja se pitanje koja je tačno granica između dobrog i lošeg, te postoji li danas uopšte ta dihotomija. Film ostavlja to pitanje bez odgovora, ali sa predstavljenom dramom jednog ljudskog života koja jako dobro artikulira potencijalne probleme sa kojima se susrećemo u pokušaju da na njega ipak odgovorimo.