Predislamski običaji
Kao jedan od elemenata islamske tradicije Bošnjaka profesor Karčić s pravom navodi i očuvane i islamizirane predislamske običaje
Riječi su značenja, ljudske definicije ponikle iz njihove glave su konvencije. Dok je religija koja je od Boga kao istina i uputa objavljena ljudima nepromjenjiva, dotle je mišljenje zato što je ljudsko i što je mišljenje pa makar ga zvali i religijsko, varijabilna i dinamična kategorija. lzjednačavati religiju kao od Boga objavljenu istinu i religijsku misao ili misao i govor o religiji ne uozbiljuje i ne uvećava religijsku misao nego relativizira religiju i svodi je u najtežem slučaju samo na jedan oblik mišljenja.
Dogmatski sekularizam
U najdobronamjernijem slučaju to je tradicionalizam - a to je svaki nazor, učenje i teorijski diskurs koji precjenjuje i apsolutizira značenje ona treba da bude u stalnom dijalogu s mjestom i vremenom”.
Ljudsko mišljenje kao takvo po svojoj biti i naravi implicira i zahtijeva drugo i drugačije mišljenje. Da bi čovjekovo mišljenje bilo mišljenje, ono ima potrebu mišljenja drugog čovjeka o sebi. U protivnom, ono se svodi na dogmu i apoteozu, a u religiji to postaje dogmatski sekularizam jer se mišljenje izjednačava sa religijom, svjetovno sa svetim i interpretacija sa konstitucijom. Pojednostavljeno gledano, u Bosni se kaže baška age, baška kotorani. Žica prenosi struju, ali žica nije struja. Gdje nastaju kuršlusi i požari? Kad ona žica koja prenosi struju umisli da je sama struja. U ljudskom svijetu kuršlus i požar nastaje kada religijska misao i govor ili žica koja prenosi
Nezavisno od toga u kojoj je mjeri tradicija pozitivna i neminovna jer je utemeljena na neupitnim i neprolaznim izvorima, toliko je tradicionalizam opasan i poguban. Slična je relacija između identiteta i identifikacije kao između tradicije i tradicionalizma samo na drugi način. Unutrašnje čovjekovo određenje je identitet, a izvanjsko identifikacija. U religiji i filozofiji identitet je stvar identična sama sebi, što je gotovo samorazumljivo. Ili imamo dvije stvari, vrijednosti, principa ili bića koja iznutra po vjeri, nijjetu, ideji, uvjerenju i životnom određenju dijele jednaka i ista svojstva, životne principe, načela, sudove, vrijednosti i norme na temelju religije i njenih izvora. Identitet je konstanta ili tradicija konstituiva, i on se nikada ne mijenja i nikome ne prilagođava jer se time gube subjektivitet, vjerodostojnost, žiće i biće, a identifikacije su dinamične varijable u okviru tradicije interpretative i čovjek i ljudi, čak kada su u pitanju jezici, donekle kulture, izvana gledano, mogu imati i imaju istovremeno i bosansku i balkansku i evropsku i američku identifikaciju, a identitet je samo jedan i on se ima ili nema.
Najljepša žena
Religija je osnovni i najdublji izvor duhovnog, idejnog i moralnog svijeta u čovjeku i ljudima. Ona dariva svrhu, sadržaj, značaj, značenje, smisao i cilj, a nauka preko civilizacije sredstva, tehniku i tehnologiju života. U jedan od elemenata islamske tradicije Bošnjaka profesor Karčić s pravom navodi i očuvane i islamizirane predislamske običaje. To je ono što govorimo i ponavljamo: običajnost, zavičajnost, duh, tradicija, širina, komšiluk, raznolikost, raznovrsnost i otvorenost Bosne. Bosna je kao najljepša žena na svijetu, kad bi mogla biti sjena. Ona je pred svakim, a ko je pokuša uhvatiti i prisvojiti, neće je osvojiti i dobiti. Na njoj su zube lomile i padale takve sile kao što su: Rimska, Osmanska, Austro-ugarska carevina i Hitlerov rajh. Više je Hitlera zadeverala Bosna, nego sva Jugoslavija.
Oslobođenje feljtonizira esej Mustafe Spahića “Profesor Fikret Karčić - Čovjek integralne i evolutivne tradicije”, vrijedno sjećanje na nedavno preminulog profesora na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i bivšeg predsjednika Ustavnog suda Islamske zajednice u BIH. Rad je objavljen 2020. u zbirci eseja posvećenih prof. Karčiću “Islamska pravna kultura u tradiciji”, čiji je izdavač Centar za napredne studije.