Ćiro iz Travnika i jugoslavenski san
Iako on to ne bi nikad priznao, priča o Ćiri Blaževiću je zapravo priča o ostvarenju jugoslavenskog sna. Za koji uopće, u svojoj čežnji za drugim svjetovima i cikličnosti ponavljanja ratova, nismo spremni priznati ni da je postojao, niti smo ga onda ikada i definirali. A činjenica je da on jeste postojao, već i iz toga što je nekoliko generacija ljudi izveo iz nepismenosti i neobrazovanosti, omogućio djeci radničke klase da završe fakultete, doveo ljude u gradove i ponudio im dotad nezamislivi komfor. Sve to nije priča o zaslužnim pobjednicima i pojedincima, nego o narodnim masama koje su imale sreću da taj san prožive, a onda i nesreću, odnosno političke iracionalnosti u izobilju, da ga okončaju u krvi.
No, kad bi trebali birati paradigmu ostvarenja tog sna, priča o Ćiri Blaževiću, čovjeku kojeg je rodni Travnik upravo proglasio za počasnog građanina, predstavljala bi udžbenički primjer ovoga o čemu govorimo. Tom nagradom se zaokružio jedan logičan krug i život ispunjen događajima, borbom i uspjesima, nažalost, ne i Ćirinim povratkom ili barem dolaskom u Travnik po nagradu, ali u simboličkom smislu svakako. Svojevremeno je Miljenko Jergović, pišući o Ćiri i o tome kako je promijenio vlastiti odnos prema njemu, zaključio otprilike to da čovjek koji dođe iz Bosne u sredinu koja s visoka promatra njegov zavičaj, ima dvije mogućnosti. Jedna je da se tvrdoglavo opire sredini u koju je došao živjeti i ratuje s njom, a druga da joj se prilagodi, do karikaturalnosti naglašavajući svaku moguću predrasudu te sredine o ljudima iz njegovog kraja i usvajajući dominantne vrijednosti. Ćiro je u ovom drugom bio majstor, ali je to istovremeno podrazumijevalo i činjenicu da se rodnog kraja nikad nije odrekao ili ga zatajio, što je u videoporuci kojom se zahvalio Travniku na počasti i rekao. Uostalom, da nije bio tako prilagodljiv i sklon cirkusu, da nije bio majstor manipulacije medijima i psiholoških priprema ekipa koje je vodio i javnosti koje su tu ekipu pratile, što je on oduvijek nazivao ‘galvanizacijom’, teško da bi mogao biti prihvaćen od svih u tragično posvađanim sredinama kojima je pripadao.
Ili, pojednostavljeno govoreći, mogućnost da čovjeka koji je bio naglašeni tuđmanovac i glorifikator Franje Tuđmana Sarajevo ili
Kada bjesovi prođu i čovjek odraste i raskrsti s vlastitom isključivosti pa pokuša razumjeti ljude koji simboliziraju sve ono što mu je potpuno suprotstavljeno, prihvati svoju zemlju ili zemlje i njene ljude onakve kakvi jesu
Tuzla onako srdačno prihvate kako su ga prihvatili, a sve bez da se on ijednom rečenicom odrekao toga, bila bi nikakva. Tim više je prava šteta što s Bosnom i Hercegovinom nije napravio barem približan rezultat kao s Hrvatskom i u najmanju ruku je odveo na Mundijal. Ali, ako nije uspio u tome, uspio je u istinskom simboličkom ujedinjenju ove duboko posvađane zemlje. Za potpuni hepiend bio je potreban taj rezultat, kao i ono što mu je, iz nacionalističkog otpora sredine u koju je trebao doći, izmaknulo u zadnji čas, a to je da bude trener Crvene zvezde. Nije nemoguće da bi onda kultnoj tituli s Dinamom ‘82. i bronci s Hrvatskom ‘98. pridodao i naslov europskog prvaka s Crvenom zvezdom, koji je ovako ubilježio Ljupko Petrović. Tko zna, možda bi u tom slučaju stvari završile drukčije, da je on bio na klupi crveno-belih, a Osim nas odveo do titule prvaka svijeta u Italiji. Znam da zvuči nerealno, ali utopije tome i služe.
Kako se to pak nije dogodilo, ovako smo umjesto hepienda, dobili još snažniju potencijalnu filmsku priču o djetetu iz obitelji poraženih, koje
Bullsa. I pored dobre sezone, Bullsi su ekipa koja ima samo jednu pobjedu protiv najboljih timova lige. Bucksi su kompletni i djeluje da spremno dočekuju ovu seriju. Bullsi ne mogu da računaju na prvog plejmejkera Lonzo Balla koji zbog povrede propušta doigravanje. Ljubavi u ovoj seriji neće biti jer je podlim potezom u sezoni Grayson Allen povrijedio Alexa Carusa. Vidjećemo mogu li Bullsi da uspore Giannisa i društvo, te mogu li Derozan i Lavine da budu na visini zadatka. Dojam je da Milwaukee ide dalje.
Na Zapadu će u fokusu biti dvije serije. Golden State protiv Denvera te Dallas protiv Utaha. Dončić se povrijedio u posljednjoj utakmici regularne sezone i veliko je pitanje hoće li biti spreman za prvu utakmicu ovog duela. Utah je imao dosta problema u ovoj sezoni, prije svega u svlačionici i hemiji među igračima. Ekipa nakon raspada protiv Clippersa prošle sezone vrlo lako gubi samopouzdanje i tim je koji je najviše puta prokockao dvocifreno vodstvo u završnicama utakmica. Mitchell i Gobert se i ove godine uglavnom gledaju preko nišana, ali ako Dončić ne bude sto posto spreman, otvara se mogućnost Utahu da prođe prvu rundu protiv vrlo nezgodnog protivnika. Nikola Jokić je statistički bolji nego prošle sezone, a prošle sezone je bio MVP. Ipak, Denver je u prvoj rundi dobio najgoreg mogućeg protivnika. Warriorsi su oporavili najbolje igrače. Thompson je podigao formu nakon dvogodišnje pauze, Green se vratio nakon povrede leđa, a najvažnija vijest je je uspjelo pobjeći iz teškog siromaštva, prvo kao solidan igrač Sarajeva i Rijeke, a onda kao čovjek koji će ostati upisan kao ikona Dinama i Hrvatske.
Nikad nisam volio Dinamo, upravo iz političkih razloga iz kojih su ga mnogi u Bosni i Hercegovini voljeli, a potom i jer je bio najveći rival Hajduku te najveći regionalni ideološki antipod Veležu. Jednako kao što me nervirala Ćirina hrvatska reprezentacija, toliko neraskidivo povezana s Franjom Tuđmanom, čak do mjere da je kolektivno potpisala podršku pučističkim generalima koje je Stipe Mesić umirovio.
No, kada bjesovi prođu i čovjek odraste i raskrsti s vlastitom isključivosti pa pokuša razumjeti ljude koji simboliziraju sve ono što mu je potpuno suprotstavljeno, prihvati svoju zemlju ili zemlje i njene ljude onakve kakvi jesu. Bez potrebe da ih nasilu mijenja ili ratuje s njima. Stoga, danas mogu reći da za tu reprezentaciju navijam, osim kad bi igrala protiv Bosne i Hercegovine. U najmanju ruku zbog djetinjstva, nasljeđa i užasa koji je ova zemlja prošla devedesetih. Štoviše, siguran sam da, bez obzira na to što dolazi iz drugačijeg ideološkog backgrounda, duboko u sebi isto osjeća i Ćiro Blažević, makar nikad to ne priznao, kao što ne bi priznao ni tezu s početka teksta.
Najljepši pak moment u čitavoj priči je taj da je sam Ćiro dobio nasljednika koji također živi svoj jugoslavenski san, u postjugoslaviji, jednako talentiran i sa savršenim osjećajem za javnost, iz sličnog backgrounda, koji u toj svojoj prepoznatljivoj drugačijosti iznova spaja ova posvađana društva i kulture. Taj čovjek zove se Goran Bogdan i nije nimalo slučajno da su zajedno snimili jednu od novijih reklama. da punom parom trenira i Steph Curry koji će po svemu sudeći biti spreman za početak play-offa. U redovima Denvera neće biti druge zvijezde Murraya, mada čelnici Nuggetsa ostavljaju mogućnost da se vrati. Da li je u pitanju držanje tenzije ili stvarno tu ima nešto, ostaje da vidimo. Ni Michael Porter neće biti u sastavu Denvera tako da će Jokić morati da igra vrhunski svaku utakmicu i to će možda biti dovoljno za nekoliko pobjeda u ovom duelu. Denver je tri puta ove sezone savladao Golden State, ali Warriorsi su ekipa koja redovno krije karte do play-offa.
Memphis i Minnesota će biti duel dvije mlade ekipe u kojem je sve moguće. Memphis trči, skače i igra odličnu odbranu. Minnesota ima Townsa, Edwardsa i Russella plus Beverlya da zakuha stvari na terenu. Prednost je za Memphis, koji je kompaktnija ekipa, ali Wolvese niko ne smije potcijeniti. Phoenix, kao najbolja ekipa lige, čeka boljeg iz duela New Orleansa i Clippersa. Favoriti su u oba slučaja, mada je dojam da bi Clippersi mogli da pruže nešto bolji otpor. Mnogi predviđaju finale Zapada između Phoenixa i Golden Statea, što djeluje kao realan scenarij. Na Istoku je zaista nemoguće predvidjeti šta će se dešavati. Ako uzmemo da će Miami proći dalje, njega bi u polufinalu konferencije čekala, recimo, Philadelphija, dok bi drugi par bio bolji iz pravog dvoboja Bostona i Brooklyna, te vjerovatno aktuelni šampion Milwaukee. NBA doigravanje sa ovolikim brojem dobrih ekipa odavno nije viđeno.