Imagine: Refleksije o miru
Gary Knight je izvršni direktor zaklade VII i suosnivač foto agencije VII. Bio je fotoreporter između 1988. i 2017. godine i izvještavao je o više ratova. Upravo je njegovo iskustvo sukoba nadahnulo Imagine: Refleksije o miru, istraživanje izazova izgradn
Gotovo dvije decenije, rat je bio moj život. Zauzimao je i središnje mjesto u životima mnogih mojih prijatelja, a doveo i do sklapanja brojnih prijateljstava. Rat nas je potrošio —i doslovno, u slučaju nekih koji se nikada nisu vratili kući. A u slučaju ostalih, onih koji su preživjeli, rat je i decenijama kasnije ostao duboko zakopan u nama.
Rat je vršio invaziju na svaki mir koji sam pokušavao naći, poput parazita koji mi se zario u kožu, izjeda je, nevidljiv, a prisutan. Jednog dana, u aprilu 2003. godine, kratko nakon mog povratka iz Iraka, posjetio sam jednog bliskog prijatelja i razmišljao gledajući fotografije koje sam tamo snimio. Invazija na Irak je bila lična prekretnica u mojoj novinarskoj karijeri i moj završni čin fotografiranja nasilja. Iscrpilo me je to. Pitao sam se šta je potrebno da se postigne mir u Iraku, kao i u susjednim zemljama, koje su brzo postajale žrtve nasilja. Razmišljajući o svim zemljama iz kojih sam izvještavao u ratno vrijeme, nisam mogao reći da je mir bio sasvim uspješan. U nekim slučajevima, najbolje što se moglo reći je da je mir imao prednost samo nad ratom – misao koja me dojmila kao veoma nizak prag.
Taj razgovor o ratu i nepotpunosti mira bio je prvi od mnogih. Kolektivno, ti razgovori su doveli do nastanka ove knjige, i nastavili samim esejima. Jedan sinonim za mir mogao bi biti spokoj, a opet smo stalno pod velikim pritiskom da takav mir pronađemo nakon rata. Mir se univerzalno slavi kao jedno od najvećih čovjekovih dostignuća, a ipak, svaki je grad pun statua vojnika izlivenih u bronzi, i mi i dalje hrabrost definiramo kao hrabrost u ratu. Nasilje je opipljivo, užasno, a ipak ono ne izblijedi obavezno kada sukobi ustupe mjesto dogovoru, ili kada se dogovor temelji na sklepanim sporazumima. Nasilje je slikovito i opisivo, mir je više nedostižan ideal, efemerni prostor između ratova, stanka, bilo kao ono što uslijedi nakon rata ili kao preludij za još jedan rat. Dok god slavimo ratnike više no mirovnjake, dok god žestoko potičemo naše razlike, umjesto da ponizno tragamo za onim što nam je zajedničko, mir će biti uokviren u kontekst rata, kao odsustvo, a ne prisustvo.
Kada rat počne i ljudi se nađu u klopci njegovog nasilja, oni prizivaju nedostižni ideal i pokušavaju zamišljati mir. Kako rat uzima sve više života, želja za mirom postaje sve akutnija. Kada junaštvo na bojnom polju i politička manipulacija nisu dovoljni da se mir postigne pobjedom, mi prizivamo najbolje i najumnije među nama da pregovaraju kako bi se rat okončao; slavimo sporazum o miru; dodjeljujemo nagrade, ako ne pobjednicima, onda vizionarima. Slavimo mir kao ljudsko dostignuće i to je ispravno.
Ali realnost mira nije bez mane. Nagrade koje sobom donosi mir nedostupne su muškarcima i ženama koji žive u postkonfliktnim društvima našeg vremena.
Zašto je tako teško uspostaviti dobar mir kad ga je tako lako zamisliti?
Ovo nisu ratovi naših djedova, ratovi o kojima smo slušali, ali su nam tako daleki da su apstraktni i lako je ne prihvatati ih kao svoje. Zemlje koje smo odabrali za ovaj projekat dijele nedavnu povijest nasilja koje je i dio naše kolektivne svijesti. Mir u tim zemljama i sporazumi koje svjetski lideri i diplomate sklapaju van njihovih granica možda se neće održati, ali će uspjeh ili neuspjeh tih nastojanja utjecati na sve nas. Čak i ako ne osjećamo ličnu odgovornost, posljedice neuspjelih ishoda dovest će do daljnjeg sukoba, epskih migracija, destabilizacije društava, rasta populizma i politike straha.
Prije jednog stoljeća, Versajski ugovor – sporazum koji je stvorio uslove za jedan još užasniji rat od onog koji je on pokušao riješiti – priča je koja nas upozorava na zamke uspostave mira. Stotinu godina kasnije, ponovo se trebamo upitati: Kako možemo podići prag? Kako možemo sklopiti bolji mir?
Zašto je tako teško uspostaviti dobar mir kad ga je tako lako zamisliti?