O novinarskom radu
se događa na sceni nije okolnost nekog drugog vremena i da zapravo govori o nama.”
A priča nas vodi u neko nepostojeće, imaginarno mjesto u izmišljenoj zemlji Iliriji gdje je sve moguće i vjerojatno po svom dobrom običaju Shakespeare uzima građu i naravno preoblikuje je iz raznih izvora: recimo, roman je to “Rosalynde” Thomasa Lodgea objavljen 1590. godine, pa pastoralna romansa “Arcadia”, autor je sir Philip Sidney iz 1580, no on se ne libi zaći ni u polje pastoralne poezije i literature, vrlo popularne u njegovo doba, ali mu nisu strani izleti niti u grčko-rimsku mitologiju, odnosno biblijska predanja i priče. Omiljeni motiv, blizanci izbačeni surovom silom prirode, oluje na morskoj pučini, naći će se, neovisno jedanodrugom,unepoznatompredjelu gdje će za njih početi čitav niz nepredvidivih događaja i situacija, da bi se na kraju konačno susreli i sve se sretno završilo. No, u tim lutanjima i potragama protagonista ove, jedne od vrlo često izvođenih komedija velikog barda, kroz zabune, intrige i zaplete kako to samo Shakespeare može zamisliti i postaviti na scenu, kroz ta opća mjesta ljubavi, žudnje i strasti raznorodnih identiteta koji se prelamaju jedan u drugoga, kroz tu travestiju tako vješto i mudro konstruiranu, predstava, što žele i njeni autori, zapravo “...preispituje konvencije naših vlastitih žudnji i identiteta” kojih, ponekad, niti sami nismo svjesni.
Prerušavanja i presvlačenja
Pozornica je zapravo prazna - u samom početku igre njom dominira impozantna instalacija sastavljena od bezbroj komada raznobojne odjeće, sugerira naravno te naše brojne, nikada spoznate identitete koje često sakrivamo i od samih sebe. Potom nestaje, ali i dalje je negdje iznad nas, prisutna - ostaje nešto poput garderobe i par redova sjedala, tu će se smjestiti i dio publike, jer i njihov se identitet, jasno je, također propituje, pojavljuju se glumci i glumice, prostor za igru širi se i u gledalište, akteri predstave, koji trenutno nisu u prvom planu, nemaju repliku, ostaju sve vrijeme na pozornici, prate što se događa, oni kao da čekaju svoj red kada će izaći pred publiku, progovoriti i krenuti u osvajanje svog identiteta. Ili, kako u programskoj knjižici navodi Ferčec: “Njihova je svijest o vlastitom identitetu ovisna o prepoznavanju koje Aristotel definira kao prelazak iz neznanja u znanje. Tek po prepoznavanju u drugome ili drugoj, u ljubavniku ili ljubavnici, u bratu ili sestri ili, konačno, u vlastitom zrcalnom odrazu, događa se trenutak znanja o sebi samom.” Stalna prerušavanja i presvlačenja, uz glazbu, songove i prikladnu koreografiju, put su ka tom prepoznavanju sebe i svijeta u kojem žive - kao uostalom i publika, posjetitelji u dvorani.
Naravno, Shakespeare nikada ne igra samo na jednu kartu, uz tu potragu za izgubljenim identitetima obilje je vanredno pogođenih opaski i domišljatih poruka o stanju i prilikama doba u kojem je pisao, a koje se, bez imalo aktualizacije, mogu primijeniti na vrijeme i društvo u kojem smo danas. Luda, ili lakrdijaš, kako to često kod njega jeste, lik je što nam te misli prenosi,interpretiragaizvanrednoglumica Jelena Lopatić, besmrtne su, recimo, njene replike upravo o ludosti, pa tako i o dobu u kojem živimo: “...Daj, o Bože, pameti onima koji je imaju, a oni koji su ludi, neka se služe svojom umnom snagom - ej pameti, pomozi mi da budem što luđi. Oni pametnjakovići što misle da te imadu, vrlo su često lude - a ja, koji te zacijelo nemam, ja mogu da budem smatran za mudraca, jer što veli Quinapalus - bolji je mudar ludov nego lud mudrac!” Zvuči poznato, zar ne!
Pozornica je zapravo prazna - u samom početku igre njom dominira impozantna instalacija sastavljena od bezbroj komada raznobojne odjeće
U novom izdanju emisije “U kontru sa...” Dragan Markovina (O kanal, subota, 16.20) će razgovarati sa Arijanom Saračević Helać, novinarkom, producenticom i autoricom sjajnih dokumentarnih filmova, o njenom novinarskom radu, Olimpijadi, novinarstvu u ratnom Sarajevu, iskustvu rada u dokumentarnom programu Federalne televizije, o filmovima posvećenim Branku Mikuliću, padu bosanske Posavine... A bit će riječi i o Bogiću Bogićeviću i SKJ, Dejtonskom sporazumu, o gradonačelniku Blumu i tridesetoj godišnjici referenduma o nezavisnosti te o današnjoj medijskoj i političkoj sceni.