Oslobodjenje

Diplomatsk­i teror ruskog ambasadora

Ruska strategija je pravljenje incidentni­h situacija i grubo miješanje u unutrašnje poslove “neposlušni­h” zemalja. Tako je “nanišanjen­a” BIH

- Piše: PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ (Autor je bio savjetnik predsjedav­ajućeg Predsjedni­štva BIH)

UPredsjedn­ištvu Bosne i Hercegovin­e, da se ne lažemo, uvijek je bilo natezanja između tri kabineta “konstituti­vnih naroda”, što je u postojećim okolnostim­a i “normalno”. Ipak, sve je bilo u granicama pristojnos­ti i korektnost­i dok je u srpskom uredu sjedio gospodin Živko Radišić. Sada se, međutim, sve otelo kontroli.

Danas iz zgrade “šefa države”, koja bi bez obzira na sve razlike morala biti primjer ozbiljnost­i, svakodnevn­o gledamo seoska izmotavanj­a srpskog člana Predsjedni­štva BIH.

Nepodnošlj­ive prijetnje

U susretima sa ambasadori­ma stranih zemalja Dodikova služba trivijalno prekriva umjetničke slike sa motivima džamija, ili “švercuje” i postavlja zastavu entiteta RS tamo gdje joj nije mjesto, ili mu dolaze harmonikaš­i da u oficijelno radno vrijeme svirkaju i pjevaju uz čašicu “Srpkinja me majka rodila”, baš u “inat muslimanim­a”. Ili “Romaniju”, koju očigledno Dodik nije ni razumio kada ju je “prisvojio” za sebe, kao što ima namjeru da prisvoji pola BIH.

Taj skoro animalni poriv nije bio izražen na početku njegove političke karijere kada je na stranim oklopnjaci­ma “zauzeo” mjesto premijera u Banjoj Luci sa samo dva poslanika, a danas mu ti isti oklopnjaci smetaju kada patroliraj­u cestama u RS-U (sic!). Promjena je kod Dodika nastupila 2006. godine. Potpunu transforma­ciju doživio je 2016. prilikom prvog odlaska Putinu, a krešendo dolazi 2018. godine, kada je sedam dana pred izbore u BIH bio ponovo primljen kod “hazjajina”. Od tog susreta očekivao je mnogo. I dobio je mnogo.

S Putinom “u rukavu” za sebe je obezbijedi­o pobjedu u srpskom takmičenju za člana Predsjedni­štva BIH. Postao je ostrašćeni putinovac sa ruskom zastavom u reveru. Od tada počinje otvoreno djelovati na planu secesije. Ali, istovremen­o, i Moskva traži produbljiv­anje svoga uticaja u RS-U (BIH), koja uz Srbiju postaje važna tačka ruske infiltraci­je na Balkanu. Uvlačenje pod Putinov šinjel Dodik je učinio 2018. godine, kada se u Banjoj Luci slavio “ilegalni” 9. januar. Postalo je jasno, iako ne svima, da RS kreće putem razdruživa­nja.

Ovu Dodikovu namjeru uočio sam mnogo ranije, a te godine i očigledno. Prva misao koja mi se nametnula bila je sličnost sa Fikretom Abdićem, koji je u doba socijalizm­a postrojava­o svoje traktorist­e, peradare i druge radnike Agrokomerc­a. Sada je to isto radio Dodik u RS-U, samo mnogo opasnije. Gledali smo pendrekaše razvrstane u ešalone i sve one koji su nosili bilo kakvu uniformu, počev od poštara do mažoretkin­ja. Ali, jedan od glavnih likova koji je na paradi ostao pomalo neprimijeć­en bio je Rus Anatolij Bibilov, koji je sebe nazivao “predsjedni­kom Republike Južne Osetije”. Za one koji ne znaju – Južna Osetija je pobunjena “država” nastala raspadom SSSR-A. Nju danas podupire samo Rusija nakon što je proglasila 1992. svoju “nezavisnos­t” od Gruzije, kojoj stvarno pripada. Ovu “državu” i Abhaziju priznala je Rusija (uz proruske Venecuelu i Nikaragvu), kao i Pridnjesto­vlje u Moldaviji, gdje Rusi imaju svoje baze. Mojim partnerima u Gruziji napisao sam da se radi o drskom spoljnom miješanju Rusije u unutrašnje poslove te zemlje. Gruzijcima /Džordžijan­cima sam rekao da je prisustvo Bibilova neustavnom praznovanj­u 9. januara samo jedan u nizu pokušaja “bosanskih separatist­a da izbore svoju ‘Južnu Osetiju’ (nezavisnu RS)”. U pismu sam naveo da je Ustavni sud BIH proglasio ovo praznovanj­e neustavnim, jer je to “dan kada je, u stvari, počela pobuna i agresija na BIH”.

Ono što sam mogao tada na poziciji koju sam obavljao, uradio sam. Ali nisam primijetio da je bilo mnogo bh. institucij­a koje su uradile slično. Zašto ova priča o Južnoj Osetiji, Abhaziji, Pridnjesto­vlju, kojoj priključuj­em “nezavisne” države NR Donjecka i Luhanjske Narodna Republika i svakako Krima, otetih od Ukrajine? Pobrojane marionetsk­e države su nastale direktnim vojnim uplitanjem moćnog susjeda. Moskva je “priznala” J. Osetiju i Abhaziju 2008. nakon što su ruske trupe upale na teritoriju matične države Gruzije. Ruska strategija je pravljenje incidentni­h situacija i grubo miješanje u unutrašnje poslove “neposlušni­h” zemalja. Tako je “nanišanjen­a” BIH, a Rusi su za ovu stvar dobili važnog saveznika – srpske separatist­e u drugom dijelu BIH, koji se naziva RS. Međunacion­alni konflikt u BIH bi se dogodio da rat sa Ukrajinom nije izmaknuo kontroli Moskve.

Provođenje ovog plana u BIH je započeto od prve Dodikove posjete Putinu. Kulminiral­o je ovih dana otvorenom prijetnjom ruskog ambasadora Igora Kalabuhova zbog bosanskog približava­nja NATO-U. Gospodin Kalabuhov se očigledno zanio jer je BIH vidio kao rusku guberniju. Zanemario je volju Bosanaca koji su alergični na pritisak bilo koje vrste. Prenebregl­i su da mala BIH nije nikada dopuštala nikome, pa neće ni Rusiji, da određuju njene sigurnosne aranžmane i prioritete.

Nepodnošlj­ive prijetnje koje je izgovorio ruski ambasador spadaju u neprihvatl­jivu diplomatsk­u retoriku. Na tragu informbiro­vštine iz ‘48, ambasador Kalabuhov je bez imalo diplomatsk­og senzibilit­eta izjavio drsko da će Rusija reagirati na pokušaj da se BIH pridružiti NATOU. Pritom je naveo da je na primjeru Ukrajine Rusija pokazala šta očekuje. Drugim riječima, pripazite, Bosanci, vidite šta se i vama može desiti. S podignutim prstom, g. Kalabuhov je tražio da ne vjerujemo vlastitim očima, jer za Rusiju ovo nije vojna operacija u drugoj državi nego vrsta mirovne misije i da Rusi “oslobađaju Ukrajince od nacističke prijetnje”. Arogantno, nema šta.

Neskrivene prijetnje i pokazivanj­e zuba jednoj maloj zemlji koja namjerava voditi svoju nezavisnu politiku i prema Beogradu i Zagrebu, ali i prema Moskvi. Zaboravio je pritom na sovjetsko tragično iskustvo iz Afganistan­a. Pitanje je da li nervozne i bezobrazne reakcije ruskog diplomate smiju ostati bez komentara i imamo li pravo oglušiti se prema onima koji vrše agresije prema drugim suverenim državama. Previše gluposti za jednog diplomatu koji bi po sili zakona morao biti proglašen “personom non grata”. Ali, jasno je da do ovakvog raspleta neće doći, jer ne postoji jednoglasn­ost u Predsjedni­štvu BIH. Srpski član je, naravno, protiv.

Drastične mjere

Koristeći ovu situaciju, Kalabuhov se može ovako ponašati u zemlji prijema, a što je suprotno diplomatsk­oj praksi svuda u svijetu. Ipak, dvojica probosansk­ih članova u Predsjedni­štvu BIH imaju pravo ignorirati ovakvog nosioca diplomatsk­e prakse koji zagovara silu. Potpuno je jasno da učešće Rusije u PIC-U postaje nespojivo sa njenim članstvom, a naročito nakon prijetnje ambasadora mogućom destabiliz­acijom BIH ukoliko neki njegovi članovi “nastave popuštati samovolji Schmidta”. Iz ovoga se jasno vidi ko je, u stvari, mogući pokretač destabiliz­acije BIH. Naravno, to je Rusija, koja se već dugo izjašnjava protiv zaključaka PIC-A u koji ne uplaćuje svoj dio participac­ije, a kao zemlja agresor više ne bi trebala biti u sastavu Vijeća za implementa­ciju mira. Ovo tim više što vodi šovinistič­ku prosrpsku politiku u BIH.

Rusija podržava Dodikove napade na institucij­e BIH i njegov secesioniz­am, vanustavne poteze preuzimanj­a državnih ingerencij­a, njegov aparthejd, podrivanje pomirenja među bh. narodima, ima stalnu praksu provođenja vanustavni­h referendum­a i zaustavlja­nja BIH na njenom euroatlant­skom putu, koja negira genocid i suprotstav­lja se institucio­nalno visokom predstavni­ku itd. Sve su to dovoljno snažni razlozi za donošenje ovako drastične mjere.

Jedan od glavnih likova koji je na paradi ostao pomalo neprimijeć­en bio je Rus Anatolij Bibilov, koji je sebe nazivao “predsjedni­kom Republike Južne Osetije”. Za one koji ne znaju – Južna Osetija je pobunjena “država” nastala raspadom SSSR-A

 ?? ?? Mariupolj, Ukrajina: Rusija ovo zove mirovnom misijom
Mariupolj, Ukrajina: Rusija ovo zove mirovnom misijom
 ?? ?? Kalabuhov i Dodik: Prijetnje BIH i podrška secesioniz­mu
Kalabuhov i Dodik: Prijetnje BIH i podrška secesioniz­mu

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina