Om emocijom
nekad i ne doplutaju kanalizacijom života do glavnog toka.
Na “Djetetu” Avdić tu i tamo injektira prijeko potrebni optimizam u tamu našeg postojanja, ali ne daje finalni zaključak. Već spomenuta kontroverzna “2PAC” je dokaz briljantnosti Avdićevog pripovijedanja i jasan dokaz da i dalje pripada subkulturi iako odavno egzistira na površini. Osma pjesma “Gang’n’hasan” je još jedna od onih pjesama u kojima Avdić briljantno hekla atmosferu uličnim rječnikom, ostavljajući slušateljstvo u stanju manične potrebe da sazna da li je priča istinita ili plod Grahine izvanredne mašte.
”Intelektualci danas mnogo hvale džigeru/sociološki gledaju/ Al’ ko je gled’o Hasana i gospodina Sakića/zna da je džigera metak dva do rovova” je ubojito finale “Gang’n’hasana”. Ono služi kao krunski dokaz da Damir ima nevjerovatno umijeće da zareže hirurški i odstrani eventualni tumor uma, odbijajući da stane na stranu kulturnjaka koji prečesto razočaraju zdrav razum.
Igranje sa vremenom
Pjesma “19” je još jedno Damirovo igranje sa vremenom. Godine su čest lajtmotiv njegovih pjesama; označavaju prošlost i sadašnjost ili sadašnjost i budućnost, poput klasika “Imam dvadeset i dvije”. U “19” susrećemo se sa Damirom danas, pjesnikom koji je, nažalost, živio ono što danas pjeva. Damir upozorava bez zlobe ili sjete, naslađivanja i očekivanja, da stižemo tamo gdje je on sad, gdje su mnogi bili prije njega. Bez farbanja, Damir jeste, što ga čini iznimno opasnim po bilo kakve konstrukte.
Baš kao i prvog dana, i dan-danas je iznimno težak položaj onoga ko piše o djelima Damira Avdića. Prirodu tog djela nikad nisu diktirala očekivanja publike, a kamoli trendovi. Damir je od onih ispred bine zahtijevao da slušaju i ne padaju ničice pred zlatnim teletom, pa makar ono bilo ćelavo, oznojenog čela i isplaženog jezika, sa Les Paulom u oznojenim šakama.
Zapravo je ta sloboda, vatra naložena čistom emocijom, zastrašujuća u Damirovoj višedecenijskoj misiji pričanja priča. Narator će uvijek pričati, ma koliko ljudi ga slušalo. Strava je u tome što će tek rijetki, nebitni u kozmičkom poretku stvari, uistinu shvatiti.
”Intelektualci danas mnogo hvale džigeru/ Sociološki gledaju/al’ ko je gled’o Hasana i gospodina Sakića/zna da je džigera metak dva do rovova”