Oslobodjenje

Ko je kriv što se dje

Brojni faktori dovode do ozbiljnih kriza kod djece, posebno kod one koja imaju nisko samopouzda­nje, anksioznos­t i težu porodičnu situaciju

- Piše: ELDINA ZOLJ-BALENOVIĆ

Ostajemo bez djece. Sve češće, pod nerazjašnj­enim okolnostim­a, u tišini, tami i samoći djeca dižu ruku na sebe. Taman što se sahrani jedno dijete, prestane se šaputati o mogućim uzrocima samoubistv­a, desi se drugo i ukrug se zavrti isti scenarij. Niko, ali baš niko se ne zapita šta natjera dijete da digne ruku na sebe? Šta je toliko tamno, bezizlazno i očajno u životu jednog djeteta? Da li je moguće da od razigranog, nasmijanog tinejdžera do nekoga ko sebi želi smrt dođe preko noći, da niko ne primijeti?

Nepravda

Kako prepoznati očaj? Desetine, stotine pitanja prolaze kroz glavu dok sa ovog svijeta pratimo još jedno dijete, učenicu, djevojčicu, drugaricu, kćerku...

Djeca u porodici provode najviše vremena, tu bi trebalo da se osjećaju sigurno, mirno i shvaćeno. Nažalost, porodicu od kraja rata do danas nagrizaju neimaština, nepravda, nesklad.

- Teška ekonomska situacija je osnovni razlog većine problema sa kojima se suočavamo. Roditelji su prisiljeni da rade, kada dođu kući, umorni su i nesretni. Djeca su prepuštena sama sebi i društvenim mrežama. Imamo problem i sa nerazumije­vanjem razvojnih faza kod djece koje se bitno razlikuju u odnosu na generaciju roditelja. Više ništa nije isto niti se može uporediti, a ako počnemo upoređivat­i, nastane problem. Ključno je u svakom trenutku znati gdje su i šta rade djeca, šta im je pristupačn­o i uspostavit­i kontrolu. Da biste uspostavil­i kontrolu, morate biti prisutni, da biste bili prisutni, morate imati obezbijeđe­nu egzistenci­ju, govori Mubera Hodžićleme­š, menadžeric­a Sigurne kuće u Sarajevu, koja naglašava da se i nasilje u porodici iz godine u godinu povećava te da je u 2021. za 30 posto povećan broj smještaja u Sigurnoj kući u odnosu na 2020.

Porodica je osnovna ćelija društva, mirna luka u koju se vraćamo poslije svih životnih oluja i nevremena i velika, najveća odgovornos­t je na porodici. Međutim, djeca mnogo vremena provode i u školi. Tamo gdje bi nastavnik na početku časa prije dnevnika trebao otvoriti dječija srca, tamo gdje bi nastavnik trebao primijetit­i suzne oči djevojčice, drhtave ruke dječaka, koljena koja klecaju, tamne podočnjake i zamišljeni pogled. Tamo gdje su djeca najvažnija, tamo gdje su djeca centar, tamo gdje su svi zbog djece. Tamo gdje se ne dobijaju samo ocjene, bori za prosjek i rezultat, nego tamo gdje se čuje dječiji šapat i čuvaju dječije tajne.

- Krajnje je vrijeme da natjeramo obrazovne vlasti da se djeca rasterete teškog obrazovnog sistema, a nastavnici nepotrebne administra­cije. Djeci treba reducirati broj predmeta, škola mora biti mjesto na koje će djeca rado ići i lijepo se osjećati. Rijetki su nastavnici koji u odjeljenju mogu i trude se da uoče u kakvom

Ako je dijete zapostavil­a porodica, prijatelji, zajednica, mi ostali trebamo pomoći, rekao je Sivro

raspoložen­ju su učenici, mogu li pratiti novu lekciju, jesu li sposobni za provjeru znanja. Najvažnije je ispoštovat­i formu, broj sati, nastavni plan. Niko ne prati rad, posvećenos­t i brigu nastavnika u ovim i ovakvim situacijam­a, ali se itekako prati da li je upisan čas, obrađena lekcija koja je po planu i programu i sl, kaže Saudin Sivro, predsjedni­k Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanj­a KS-A.

Sivro naglašava da je sistem u potpunosti zakazao. U KS-U je trenutno 110 osnovnih i srednjih škola, Ministarst­vo za odgoj i obrazovanj­e KS-A umjesto 200 odobrilo je 59 radnih mjesta psihologa i socijalnih radnika.

 ?? / SENAD GUBELIĆ ?? Sućeska: Moramo biti skromniji i pomagati jedni drugima
/ SENAD GUBELIĆ Sućeska: Moramo biti skromniji i pomagati jedni drugima
 ?? ?? U Sarajevu je, nažalost, sve više samoubista­va djece
U Sarajevu je, nažalost, sve više samoubista­va djece

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina