Refleksija usmenog
Sociologinja Nermina Trbonja je, zajedno sa sjajnom ekipom talentovanih ljudi, napravila višedimenzionalnu izložbu koja opominje i tjera na nezaborav
Izložba “Backup”, koja bilježi usmenu historiju Stočana koji su tokom rata bili zatočeni u logorima u Hercegovini, otvorena je u Historijskom muzeju BIH prije nekoliko dana i već je zabilježila veliku pažnju publike. To ponajviše ima zahvaliti svom neobičnom karakteru - naime, postavka je svojevrsna višedimenzionalna refleksija na životne priče Stočana kroz rad nekoliko umjetnika, a sve u nastojanju da se prevaziđu granice ustaljenih narativa kojima se često pogrešno i revizionistički prikazuje ratna historija.
Naslonjena na istraživački materijal koji je feministkinja i sociologinja Nermina Trbonja prikupila u proljeće 2021. u Stocu, bilježeći usmena svjedočenja njegovih stanovnika koji su 1993. i 1994. godine bili zatočeni u logorima Koštana bolnica, Gabela, Dretelj i Heliodrom, izložba nudi vizualizaciju i materijalizaciju usmenih historija.
Razgovori kao baza
- U vrijeme pandemije sa prijateljicama sam boravila u Stocu. Htjele smo otići iz grada, iskoristiti pandemiju i biti više u prirodi. Nakon nekoliko dana sam spontano počela da razgovaram sa ljudima u Stocu, zainteresovala sam se za način života u tom gradu danas, pitala sam se kako se živjelo prije i kako sjećanje na to prije može uopšte da koegzistira sa nametnutom podjelom Stoca, objašnjava za Oslobođenje Trbonja.
- Imala sam osjećaj da njihove priče i ratni narativi nisu poznati široj javnosti, da su ti narativi marginalizirani pojednostavljenimiiskrivljenimetničkim ratnim narativom. Pošto se bavim sociološkim istraživanjima i primjenjujem često kvalitativni metod životne priče, taj pristup sam primijenila i u Stocu. Naposljetku je intervjuisano više od dvadeset osoba, muškaraca treće životne dobi, sve kako bi se zabilježile priče i o životu prije rata. Intervjuima su zabilježena njihova prva sjećanja, a onda i sjećanja na neke bitne događaje u njihovim životima. Tako jedna priča bilježi čitav životni tok osobe, predstavljen na način na koji ona razumije svoj život i kako ga žele predstaviti, ali i neke historijske događaje objašnjene spram pojedinačne percepcije, pojašnjava Trbonja.
Usmena svjedočanstva trebala su i vizualnu formu, stoga je Trbonja pozvala fotografa, vizuelnog umjetnika i profesora sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Ivana Hrkaša da kreira jedinstveni QR kod koji čuva ta sjećanja.
- Ovaj naš QR kod komunicira sa današnjim generacijama koje i ne pamte to ratno vrijeme ili koje su rođene tek nakon rata. S druge strane, zanimljivo je to što, općenito, QR kod nastaje 1994. u Japanu upravo u vrijeme kada su građani Stoca bili zatočeni u logorima. Ja sam želio da na taj način povežem dvije generacije, a istovremeno da usmenim svjedočanstvima dam vizual, kaže Hrkaš, koji je osmislio i sam koncept korištenja pomenutog koda.
- QR kod se izlaže zajedno sa bosanskim ćilimima. Ćilim prati bosanskohercegovački ritual socijalizacije u sjedećem položaju koji se vrednuje više od ličnog komfora ili društvenog statusa. Geometrijska šara na ćilimu povezuje se sa geometrizmom QR koda, te spaja dvije različite vremenske zone - život prije i život nakon rata, napominje Hrkaš.
Valorizacija usmene historije
Hrkaš i Trbonja su u QR kod upisali tlocrte četiri hercegovačka logora. Skeniranjem QR koda tako se otključava audiorad sociologinje koji integriše sjećanja, anegdote, strahove i nade intervjuiranih Stočana. Bosansku verziju audiorada interpretira Sejo Đulić iz mostarskog Pozorišta mladih, a englesku verziju Ermin Bravo sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
- Ono što želimo izbjeći je svođenje života jednog čovjeka na samo taj jedan traumatični događaj ili na samo jedan identitet, identitet žrtve. Smatrala sam da je važno govoriti o kompletnom identitetu ili identitetima osobe i o njihovom putu suočavanja, prevazilaženja i života sa traumom. Audiorad je pokušaj govora o nasilju na nenasilan način. On također bilježi anegdote, duh male čaršije i maskulinitete jugoslovenskog perioda kroz izjave poput “znali smo registarske oznake svih auta u Stocu napamet” ili vrijednosti koje su se učile u školama poput zabrane gađanja ptičijih gnijezda. Dok sam radila na audioradu, bilo mi je bitno sačuvati izvorne rečenice i raditi minimalne intervencije u tekstu, kaže Trbonja.
”Backup” teži valorizaciji usmene ratne historije, praveći otklon spram populističkog svođenja rata na etnički sukob. Izložba bilježi nasilni proces skrnavljenja socijalističkih vrijednosti, turbo-popularizaciju etničkih identiteta, istražujući genealogiju nastale amnezije i načine neutralizacije historijskih revizionizama. Izložba također ističe prešućenu ekonomsku i
Postavka nastoji da prevaziđe granice ustaljenih narativa kojima se često pogrešno i revizionistički prikazuje ratna historija