Nema više lijepih p
Danas ni sa jednog aspekta ne možemo upoređivati 1. maj sa onim nekad, jer ga obilježavamo zato što je zakon odredio da bude državni praznik, kaže Ibrahim Čomić
”Moja prva sjećanja na Prvi maj sežu još iz prvog razreda osnovne škole, davne 1947. i to na Vrelu Bosne u Sarajevu. Tada nije bilo da se sjedne u tramvaj pa na Ilidžu za dvadesetak minuta. Znam da nas je majka odvela na željezničku stanicu i onda smo išli vozom na Ilidžu, a potom su nas neki kamioni prevozili na Vrelo Bosne, gdje je bilo narodnoveseljeuzvelikibrojkulturnoumjetničkih društava. Čak se sjećam i teksta pjesme koju je izvodio, mislim hor Proletera, pod nazivom “Radničko kolo”. Ona glasi: Zvonki se ore zvuci, tambura zvuči, zovu nas hej, hej. Drugarice, ruku daj, u kolo nastupaj. Radničko je kolo to, skokni veselo”, priča nam svoja sjećanja na Međunarodni praznik rada Ibrahim Čomić, sekretar UO SABNOR-A Kantona Sarajevo.
Kaže da su nekadašnji prvomajski praznici bili posebni uz igru, pjesmu, iće i piće, gdje su svi bili veseli i razdragani.
Pobjeda nad fašizmom
- Na Vrelu Bosne je bila podjela hrane, janjci su se okretali, a u sjećanju mi je ostalo da je tada bilo dosta mladog luka. Kompletno Sarajevo je maltene išlo na Vrelo Bosne i radovalo se tom velikom datumu koji, istina, tada nije imao isključivo tu formu, jer je još bilo svježe sjećanje na Dan pobjede nad fašizmom i NOR, uz prisustvo brojnih uniformisanih lica (vojnika, oficira) koja su sve to opsluživala, kaže Čomić, koji je ujedno i autor monografije koja je izučavala radnički kulturno-umjetnički život, tačnije radnički amaterizam.
-Obradiosam1905.i2005.iutomese vididajenekolikoplehmuzikapostojalo u Sarajevu, a najstarija je bila RKUD Proleter,zatimvatrogasnaivojna.sobzirom na to da sam u drugom razredu osnovne škole napustio Sarajevo i otišao u Zagreb, moja iskustva iz tog grada su da su ujutro povodom 1. maja, a već sam počeo svirati i u limenoj glazbi, bile tzv. budnice. Išli bismo ulicama Zagreba i svirali, narod bi izlazio na ulice, balkone, prozore, a pretpostavljam da je tako bilo i u Sarajevu, kaže Čomić.
Dodaje da se praznik rada nekad i sad teško može porediti.
- Različit je društveni poredak. Ono društvo je zaista bilo posvećeno čovjeku,