I Bajram i BIH smo
Svuda po svijetu se BIH poznaje, pa makar bila u kahve findžanu, baklavi u pokušaju, šamiji ili mustri na ćilimu, ima je! I Bosne i Hercegovine i Bajrama i nas
Prošla su ta vremena kada se BIH krojila na salvetama, mjerila i dijelila u fildžanima. Bosanski lonac poznato je jelo sa ovih prostora, ali ovo što kuha predsjednik Milanović sa sušefom Draganom je nešto što ni pas s maslom ne bi pojeo
Sarajka Maida Vugdalić-kulić danas je direktorica Bosanske etničke škole u Sydneyu, ali radi i kao profesorica kako bi bila u stalnom kontaktu s djecom, jer je to oduvijek željela.
- Miris Bajrama je za mene miris bezbrižnosti, majkinog soka od ruže u kristalnim čašama i paklama koje nam je tata donosio poslije bajramnamaza u Begovoj džamiji, govori ona, dok joj još odzvanja zveket posuđa koje se postavlja na sto, na kojem su već nanina zeljanica i mamine hurmašice.
Dijaspora bosanska
A kako se tek, govori, osjećala važnom dok je kao djevojčica šetala u novoj haljinici i lakovanim cipelama Ferhadijom. Bajram povezuje sa rodnim Sarajevom zbog čarobnih uspomena koje joj u dalekom Sydneyu nedostaju.
Kako nam priča, žene i u toj dalekoj Australiji pripremaju ukusan bajramski ručak, za kojim se svi veselo okupljaju, dajući prednost domovima najstarijih kojima tada iskazuju posebno poštovanje.
Trpeze, kaže, obiluju bosanskim specijalitetima, od sogan-dolmi, bamja, pita, pa sve do zalivenih kolača, bez kojih, govori, šarolika bajramska slika ne bi bila potpuna.
- Sve to izaziva veliku radost najmlađih, koji uzbuđeno čekaju bajram-banku, odlično upoznati sa njenim značenjem iako su tek u fazi učenja bosanskog jezika, našalila se Vugdalić-kulić.
U Australiji nailaze na razumijevanje kada zatraže slobodne dane za Bajram, a imaju i velike bajramske festivale koje organizuje Islamska zajednica. Opisuje nam da u Bosanskoj etničkoj školi, gdje je ona direktorica, uživaju cijelim srcem, u učionicama svaki Bajram obilježe svečano, obično se razmijene i pokloni, dok učiteljice podijele slatkiše.
- Okupljamo se na bajramskim veseljima, uz prigodan program u predivnoj atmosferi, kada se najmlađima podijele bajramski paketići. Polaznici Bosanske etničke škole su gotovo uvijek posebni gosti na ovakvim skupovima, kada svojim nastupom razgale srca svih prisutnih, kaže Vugdalić-kulić.
Jasmina Mrkonjić-gurda iz Tuzle posljednjih 20 godina živi u Den Haagu, u Nizozemskoj. Zaposlena je kao inspekcijski koordinator nabavke materijala za izgradnju megarafinerija u Saudijskoj Arabiji, ali i diljem svijeta. Prije nekoliko dana objavljena je njena prva zbirka priča “Miraz”.
- Mi, dijaspora bosanska, stvarno smo pravi umjetnici, nekad mađioničari, diplomate i ambasadori svoje zemlje, sigurno. Ponijeli smo Bosnu sa sobom, svuda po svijetu se Bosna
U Nizozemskoj mi fale roditelji, sestra, brat, ezan, ona euforija gdje svi, baš svi, pričaju o Bajramu