Ponijeli sa sobom
U Australiji provodimo Bajram kako i dolikuje, u najljepšem ruhu, a muškarci odlaze na namaz u džamije
poznaje, pa makar bila u kahve findžanu, baklavi u pokušaju, šamiji ili mustri na ćilimu, ima je. I Bosne i Bajrama, ima nas. Ovime ona počinje naš razgovor, a za sebe kaže da u Nizozemskoj stanuje, a u BIH živi.
- Za Bajram se u Den Haagu okupljamo svi mi muslimani različitih nacija, na bajramskim druženjima, bazarima koje organizuju turska, marokanska i naša udruženja. Jedu se baklave sa svih strana, jutra provode sa porodicom kada pravimo sve što se pravi i u Bosni, ističe
Mrkonjić-gurda, napominjući da tu gdje živi nema proslave Bajrama.
- Ali ga mi sebi organizujemo kroz sitnice. Trudim se, što se naročito odnosi na period kad su djeca bila mlađa, da ga zapamte na poseban način - na bajram-namaz odlazimo u našu džamiju u Rotterdamu, pa onda djeci poklonim bajramsku hediju, nešto što su dugo željeli, pa oni svojim prijateljima - Nizozemcima, Britancima, strancima pričaju o Bajramu i radostima koje sa njim dolaze, govori Mrkonjić-gurda.
Tokom praznika pozove sve prijateljice iz različitih dijelova svijeta i koje ne slave nužno Bajram da dođu kod nje.
Bajram u Chicagu
Vahidin Kurić je većinu života proveo u Jablanici, a u Chicago je stigao 2015. godine. Danas je pravnik i aktivista humanitarne organizacije Helping Hearts of B&H.
- Razlika između Bajrama u domovini i ovdje je velika, slično je jutro kada se klanja bajram-namaz na kojem je i ovdje uvijek velika gužva. Ipak, kada prođeš kroz Chicago, ni po čemu ne možeš znati da je taj dan Bajram za razliku od naših bh. gradova, govori Kurić i dodaje da je to za većinu građana Chicaga običan dan.
- Da za nas ne bude tako, potrude se naše porodice koje, kao i kući u Bosni, naprave baklavu, tradicionalna bosanska jela i Bajram se obilježi sa porodicama i prijateljima u skromnoj, ali ipak prazničnoj atmosferi, opisuje Kurić.