Mir i praštanje nemaju alternativu
Husein efendija Hodžić ne zaboravlja džematlije u Trebinju, Bileći i Gacku iako već sedmu godinu radi kao imam u Herceg-novom
je bio i ulazak Hrvatske u EU, jer naši ljudi imaju mahom hrvatsko državljanstvo i olakšan pristup evropskom tržištu rada. Mi se pokušavamo nositi s tim problemom onako kako najbolje znamo, ali ohrabruje barem da ljudi koji odu ne zaborave svoj kraj, rado mu se vraćaju i vezani su za njega. Ja se nadam da će tako biti i u budućnosti, govori nam načelnik Piljić.
Općina u saradnji sa dijasporom radi na uvezivanju stanovništva, ali i poslovnih subjekata, dok sama kroz različite projekte pokušava poboljšati životne uslove. Domaljevac još nema sistem vodosnabdijevanja, ali to će vrlo brzo biti riješeno.
- U tijeku je projekt vezan za izgradnju vodovoda, u koji smo dosad uložili dva miliona KM. Već smo odmuljili sustav i možemo već u idućih nekoliko dana početi priključivati korisnike. Radimo i vodozaštitni parapetni zid u vrijednosti 1,6 miliona KM sa Agencijom za zaštitu vodnog sliva Save, kako bismo zaštitili ovaj kraj od novih poplava. Mislim da ovim šaljemo poruku ljudima da je ovo sigurno mjesto za povratak, dodao je Piljić.
Termalne vode
Kesić smatra da vlast ne radi dovoljno na tome kako bi iskoristila potencijale po kojima je Domaljevac poznat. Prije svega, ne koristi dovoljno potencijale rijeke Save ni u poslovne ni u turističke svrhe, a kao posebno neiskorišten potencijal Kesić vidi izvore termomineralne vode ispod Domaljevca.
- Izvor termomineralne vode, temperature od 86 do 95 stupnjeva Celzijusa, nevjerovatan je kapacitet koji propada. Mi i dan-danas imamo ruševine staklenika od prije rata, u kojima se proizvodilo luksuzno cvijeće, povrće, i to je zlatni period našeg rada. Zapošljavano je 50 radnika, a sad ti staklenici, koji su društvena imovina, propadaju jer vlast to ne prepoznaje, kazao je Kesić.
Husein efendija Hodžić kao imam radi još od davne 1974. godine. Neprekidno do danas. U više od četiri decenije službovanja neizbrisiv trag ostavio je u istočnoj Hercegovini, gdje je sa džematlijama godinama mukotrpno radio na obnovi vjerskih objekata koji su porušeni tokom agresije na BIH, izgradnji novih, ali i pomažući svakog dobronamjernog čovjeka.
Prijateljska ponuda
To ne zaboravljaju stanovnici Trebinja, Bileće, Gacka, iako Hodžić već sedmu godinu radi u Crnoj Gori. U razgovoru za Oslobođenje Hodžić ističe da je prihvatio ljudsku i prijateljsku ponudu hadži Rifata efendije Fejzića, reisa u Crnoj Gori, da preuzme dužnost predsjednika povjerenstva Medžlisa IZ-A za Boku kotorsku i Budvu, te poslove imama u džematu u Tivtu, gdje je proveo dvije godine.
- Na moje traženje dolazim u džemat Herceg-novi, gdje su me čekali novi izazovi na prostoru koji više od 330 godina čeka da se formiraju stabilan džemat i infrastruktura za potrebe muslimana te opštine, tačnije sve od Risna, dijela opštine Kotor, pa do Sutorine. Govorimo o džematu koji pokušava da preuzme naslijeđe nekadašnjih dvadeset i više džemata današnjeg prostora, jer nepobitni historijski izvori govore da je ovdje do dolaska Mlećana i njihova zauzimanja Herceg-novog i Risna 1687. ostalo 29 džamija i mesdžida, da bi iz popisa Mletačke republike na ovome prostoru poslije samo 17 godina, 1704. bilo zapisano da ovdje nema ni džamija, mezara ni imovine u vlasništvu muslimana. Možete zamisliti šta se sve događalo u kratkom periodu. Sve je otišlo u zaborav i nestanak. Tek u posljednjih 90 godina muslimani ovih prostora pokušavaju da se afirmišu i organizuju, gdje je sve ostalo na pokušaju do unazad desetak godina kada je novim vremenskim i društvenim okolnostima počeo da se širi pojam musliman, bajram, ramazan, iftar, džuma i džemat.
Zamislimo sada na kakvim zasadima i tradicijama postoji Ramazanski bajram na ovim prostorima i koliko svi ti običaji jedne brojke od oko 700 muslimana iz reda etničkih grupa Roma, Albanaca, Bošnjaka, Arapa, Turaka, Crnogoraca i inih mogu da pokažu pravu sliku i odraz Bajrama i ukupne manifestacije islama. Pored svih okolnosti ovdje ima i muslimana, ramazana i bajrama. Ima, ali ne u tolikom ozračju kao u srednjoj Bosni i šire, priča Hodžić.
Osvrćući se na višedecenijski rad, efendija ističe kako je radio u raznim okolnostima, kroz različite vremenske periode, gdje je trebalo u svakoj situaciji pronaći ključ do uspjeha.
- Mislim da sam se snalazio, bez obzira na to što u svim džematima nisam imao odgovarajuću infrastrukturu, ali se uvijek išlo marljivo i strpljivo do uspjeha. Recimo, 2001. u proljeće dolazim u Trebinje i istočnu Hercegovinu, gdje se susrećem sa porušenim džamijama i mesdžidima. Za četiri godine uspjeli smo radovati se obnovi prve Osman-paše Resulbegovića džamije u Starom gradu u Trebinju, koja slovi kao najprostranija. Na prvom bajram-namazu u njoj nas je bilo 17, da bih nekoliko godina poslije svjedočio džamiji prepunoj vjernika. To je bio zajednički trijumf mene i džematlija i toga se najradije sjećam. Bajrama je bilo i prije u 20. vijeku. Ramazanski iftari, oni kućni, nisu izlazili iz kućne atmosfere ili džematske. Danas su ti iftari reklamne manifestacije i obični promotivni skupovi kojima se opasno urušavaju običaji i radosti ramazana, iftara i bajrama, smatra Hodžić.
Danas su iftari reklamne manifestacije i obični promotivni skupovi kojima se opasno urušavaju običaji i radosti ramazana
Ured u Trebinju
Otkrio nam je da je sa nekoliko prijatelja osnovao i kod Ministarstva pravde BIH registrovao Udruženje za očuvanje zaslužnih imena Nezaborav u BIH sa sjedištem u Teočaku, smatrajući da će tako nastaviti aktivnosti, posebno u Trebinju, tamo gdje je stao i gdje je, kako kaže, spriječen da uz obnovljenu, ratom porušenu vjersku infrastrukturu obnovi mir, međuljudske odnose i povjerenje.
- Mir, povjerenje, zajednički život i praštanje u BIH nemaju alternativu. U suprotnom, samo će i jedni i drugi i treći nestati u ovoj lijepoj zemlji sa svim njenim ljepotama i vrijednostima. Udruženje Nezaborav ima i te ciljeve, tako da od decembra 2019. sve više boravim u Trebinju. Otvorio sam ured Udruženja u Trebinju, u blizini nove obnovljene Begove kuće, a prostor je darovao besplatno na korištenje Rodoljub Drašković, veliki neimar i biznismen, rekao nam je Hodžić.