Spojevi u bamji imaju zaštitni učin
Bamjina sluz djeluje kao ljepilo i na sebe veže bakteriju koja, ako je ima previše u crijevima, stvara infekcije i oštećuje želudac i sluznicu crijeva
D ragi moji čitatelji, danas ćemo popričati o bamji, koja je stvarno zanimljivo i jako zdravo povrće. Koristi se u nekoliko tradicionalnih jela, ali je nažalost skoro pa egzotično povrće u većini naših domova. U zadnjih 10-ak godina pojavilo se nekoliko proizvođača u našoj zemlji i regionu, sušenu ju možemo naći u svim većim dućanima, ali sada se može kupiti i zamrznuta, što definitivno ukazuje na to da se sve više koristi. Razlog tome je što su se u tom periodu počela raditi i istraživanja o njenom djelovanju na ljudski organizam, pa se pojavljuje i sve više dodataka prehrani pripremljenih od bamje, jer je dokazano da je jako zdrava i da ima jako pozitivno djelovanje na naše zdravlje.
Ženski prsti
Realno, o samoj povijesti bamje se malo toga zna, skoro pa ništa se ne može reći sa potpunom sigurnošću. Bamja ne raste u divljini i postoje samo dvije slične biljke s kojima ju možemo povezati kao s potencijalnom originalnom vrstom, ali kako rekoh, radi se samo o nagađanjima. Samim tim, jedino što znanstvenici mogu potvrditi jeste da se radi o kultigenu nesigurnog porijekla. Kultigeni ili kultivirane biljke Čaj od bamje je najčešće korišten pripravak od bamje u narodnoj medicini i koristi se kod probavnih i želučanih problema. Obnavlja želučanu sluznicu i olakšava simptome želučanih i probavih tegoba. Njezina vlakna smanjuju rizik od pojave raka rektuma i debelog crijeva, a antioksidansi uklanjaju toksine i slobodne radikale iz tijela. Sluz veže na sebe kolesterol i tako ga uklanja iz tijela, a i pomaže kod povišenog šećera, za bolji rad jetre te je odlična prevencija kod bolesti srca i krvnih žila.
Čaj se priprema jako jednostavno, bez kuhanja. U dva decilitra hladne vode stavite jednu malu žličicu jako dobro usitnjene biljke i ostavite da tako odstoji preko noći. Ujutro sve popijte na prazan želudac. Važno
Kod kupovine bamje stvarno ne možete imati nekih većih problema, jer je uvijek sušena i nanizana na konac i to je tradicionalni način na koji se kod nas trguje bamjom. Svježa bamja, okra, kako spomenuh, može se naći u bolje opskrbljenim dućanima i postaje sve popularnija jer se ne mora namakati. Problem koji se pojavljuje kod obje vrste, posebno ovih većih zamrznutih, jeste što od sveg povrća koje konzumiramo, samo je bamja ta koja ispušta toliku količinu sluzi i većini ljudi ona je odbojna, a to je potpuno pogrešno, jer vidjeli ste kako povoljno ta sluz djeluje na naš želudac i crijeva. Sluz iz bamje zgušnjava variva i juhe i kada se priprema u tim kombinacijama, ne osjeti se su vrste koje su ljudi namjerno odabrali i izmijenili te su rezultat umjetne selekcije, lat. cultus u značenju kultiviran i gens vrsta. Kultigeni su definirani načinom nastanka, a ne podrijetla, pa se tako nazivaju čak i ako poslije budu preneseni u prirodu, što je čest slučaj u šumarstvu, gdje poslije takve vrste često postanu invazivne ili se nastavljaju uzgajati u hortikulturi i poljoprivredi kao što je slučaj upravo s bamjom.
Čak je i zemljopisno podrijetlo bamje sporno, pa se pretpostavlja da je južnoazijskog ili zapadnoafričkog podrijetla. Egipćani i Mauri su ju već poznavali u 12. i 13. st. i koristili su naziv bamy, što ukazuje da je popiti čaj bez cijeđenja. Već nakon kratke konzumacije možete primijetiti poboljšanje, ali preporučuje se primjena najmanje tri mjeseca kako biste ostvarili rezultate. Čaj od bamje mogu konzumirati i trudnice i djeca jer ne postoje zabilježene nuspojave od njezine upotrebe. Kod opasnijih želučanih tegoba, poput infekcije Helicobacter pylori i kroničnog gastritisa, preporučuje se uz čaj kombinirati i tinkturu na bazi bamje koju možete nabaviti u biljnim ljekarnama.
Ako čaj procijedite, dobili ste bamjinu vodu koja se koristi za reguliranje šećera u krvi. U istu svrhu se koristi i prah od sjemenki bamje. Bamjina voda se koristi i kao potpuno prirodni regenerator za kosu koji njeguje i kosu i vlasište. je u Egipat došla iz Arabije, ali se ne zna da li je prije toga u Arabiju stigla preko Etiopije i kada je i kako prešla Crveno more. Najraniji europski pisani trag dolazi od španjolskih Maura koji su nakon posjeta Egiptu 1216. god. opisali biljku koju mještani uzgajaju te koriste njene nježne, mlade mahune. U Ameriku je stigla brodovima koji su plovili atlantskom rutom trgovine robljem iz središnjih i zapadnih dijelova Afrike, i to prvo u Brazil i Surinam u 17. st. i u narednih 100 godina se raširila na oba kontinenta. Danas je jedna od najvažnijih namirnica u tradicionalnoj kreolskoj i općenito afroameričkoj kuhinji.
Bamja, lat. Abelmoschus esculentus je noviji latinski naziv skovan od arapskih riječi abu l-misk, otac mošusa i latinskog dodatka esculentus, što označava da je biljka pogodna za ljudsku ishranu, stariji latinski naziv je jestivi hibiskus, lat. Hibiscus esculentus, jer biljku krase prelijepi cvjetovi izuzetno slični hibiskusu i pitomom sljezu. Bamja inače spada u botaničku porodicu sljezovki, lat. Malvaceae, koja se nalazi unutar roda sljezolikih, lat. Malvales, koji su svi dobili ime po najzdravijem i kroz povijest najkorištenijem predstavniku sljezu, koji se oduvijek u narodnoj medicini najviše koristi zbog sluzi koja se dobiva iskuhavanjem korijena, a ispušta ju i bamja tijekom kuhanja.
Najbliži srodnici od velikog gospodarskog značaja su im pamuk, kakaovac, durijan i hibiskus. Amerikanci i narodi engleskog govornog područja bamju su nazivali ladie’s fingers, odnosno ženski prsti, a riječ okra i okro, pod tim nazivom ju možete naći i u dućanima u programu zamrznutog povrća, pojavila toliko ta sluzavost koliko osjetite savršenstvo teksture. Ako ostavite drškicu na bamji i tijekom pripreme ju ne miješate puno, sva sluz će ostati unutar mahune.
Sušenu bamju trebate ili potopiti u zakiseljenoj vodi preko noći da nabubri ili ju prokuhati u vodi zakiseljenoj limunom ili sirćetom 10-ak minuta prije nego ju dodate u jelo u kojem će se nastaviti kuhati. Drugi problem je što su pupoljci, koje volimo zvati mahune, mada to nisu, lagano dlakavi kao i pupoljci hibiskusa i sljeza, pa imaju sasvim posebno djelovanje na nepce i jezik koje, ako niste navikli, možete smatrati neugodnim, mada meni je smiješno s odraslim ljudima raspravljati o tome. se 1679. u kolonijalnoj Virdžiniji i preuzeta je od robova iz naroda Igbo sa istoka Nigerije. Drugi naziv u Americi je gambo i koristi se u južnim dijelovima SAD-A, naročito Lujzijani, pojavila se 1805. god, a preuzeta je iz jezika robova naroda Umbundu iz Angole. Riječ gambo u cijeloj Americi danas se odnosi najčešće na najpoznatije jelo kreolske kuhinje čiji je osnovni sastojak, naravno, bamja.
Bamja je tropska biljka i na tim područjima se uzgaja kao višegodišnja kultura. S obzirom na to da se danas uzgaja u cijelom svijetu i na područjima koja nisu tropska, uzgaja se kao jednogodišnja biljka. Za klijanje joj je potrebna temperatura od 20ºc, na kojoj će proklijati već nakon 7 dana, a cvjetati počinje 2 mjeseca nakon toga i odmah počinje berba koja se mora obaviti najkasnije 7 dana nakon cvjetanja. Bamja koju mi koristimo se bere u prva 3 dana nakon cvjetanja i odmah se suši te takva najčešće kod nas i dolazi na tržište, dok su u ostatku svijeta omiljenije duže mahune od 18 cm, ovisno o sorti kojih danas ima jako puno.
Biljka naraste do visine od oko 2 m i često se koristi i kao ukrasna biljka zbog prelijepih cvjetova, koji, kako spomenuh, jako liče na cvjetove hibiskusa i pitomog sljeza, veličine i do 8 cm u dijametru. Listovi su također jestivi i mogu se pripremati kao špinat, blitva te listovi cikle i maslačka. U Americi je postala posebno omiljena tijekom Civilnog rata 1861-65, kada se pojačano uzgajala jer je bila nestašica kave, a pržene, mljevene sjemenke bamje okusom su jako slične cikoriji i kavi, samo nemaju kofeina. U našem regionu trenutno postoji
Donosimo šest važnih koraka do predivne kože lica prema savjetima stručnjaka
nekoliko obiteljskih gospodarstava koja se bave uzgojem bamje, ali uglavnom za pripremu ljekovitih pripravaka. Najviše se uzgaja u Brazilu, SAD-U te Indiji i Šri Lanki i Turskoj i karakterizira kuhinje tih zemalja mada je omiljena i na cijelom Bliskom istoku.
U većem dijelu svijeta, gdje se bamja uzgaja, beru se puno duže mahune i konzumiraju svježe, pa je jako teško govoriti o nutritivnim vrijednostima sušene bamje, kakvu ju najčešće pronalazimo kod nas. U svakom slučaju, i mi ju prije upotrebe namačemo u vodi kako bi joj se vratila svježina. Sirova bamja se sastoji od 90% vode, 2% bjelančevina, 7,5% ugljikohidrata, od čega oko 3% otpada na dijetalna vlakna, a masnoća skoro da i nema, pa sadrži samo 33 kcal na 100 g i možemo reći da je zbog omjera udjela vlakana i ostalih makronutrijenata skroz niskokalorično povrće. Ovisno o tlu na kojem raste sadrži: kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink i kalij, a od vitamina možemo pronaći: vitamine K, E, C, A te od beta kompleksa: tiamin - B1, riboflavin - B2, niacin B3 i folnu kiselinu - B9.
Sa zdravstvenog stajališta bamja se koristi najčešće kod želučanih i probavnih smetnji, odnosno gastritisa, nadutosti i učestalih žgaravica. Bamjina sluz ili, ljepše rečeno, želatinozna tekućina na prirodan način oblaže stijenke želuca štiteći ga od bakterija i pojačanog lučenja želučane kiseline, a pomaže i razvoj crijevne flore te tako regulira probavu. Preporučuje se svim ljudima koji imaju akutne i kronične bolesti probavnog sustava. Dijetalna vlakna iz bamje također pomažu probavi jer istraživanja pokazuju deficit vlakana u ishrani modernog čovjeka, što izaziva mnoge zdravstvene smetnje. Bamjina sluz, laički rečeno, djeluje kao ljepilo i na sebe veže bakteriju Helicobacter pylori, koja, ako je ima previše u crijevima, stvara infekcije koje oštećuju želudac i sluznicu crijeva. Najranjivija skupina podložna infekcijama H. pylory su djeca od druge do pete godine, rekonvalescenti i kronični bolesnici, pa bi se na njihovom jelovniku bamja trebala naći što češće.
Dijabetes je, uslijed globalne promjene načina ishrane, trenutno jedna od najraširenijih bolesti u svijetu, pa se shodno tome najveći broj istraživanja na živežnim namirnicama radi upravo u svrhu suzbijanja ove bolesti. Istraživanja su dokazala razna antidijabetička svojstva bamje. Istraživanja u Indiji iz 2011. dokazala su snižavanje šećera u krvi uslijed redovnog korištenja bamje u periodu 14-28 dana. U Turskoj je konzumiranje vode u kojoj se tijekom noći namakala bamja, odnosno sluzi koju ona ispušta, široko rasprostranjen prirodan lijek protiv dijabetesa.
Zbog niskog glikemijskog indeksa, preporučuje se svim dijabetičarima jer njenim konzumiranjem neće doći do naglog skoka ili pada šećera u krvi. Dijetalna vlakna inače potiču peristaltiku, odnosno rad crijeva i samim tim sprečavaju zatvor, odnosno konstipaciju, a i na sebe vežu masnoće i stvaraju osjećaj sitosti, a sve to pomaže pri mršavljenju. Istovremeno se smanjuje ukupan nivo kolesterola, a tome pomažu fitonutrijenti kvarcetin i izokvarcetin, koji se nalaze u bamji. Dokazana je i djelotvornost bamje protiv hipertrigliceridemije, bolesti uzrokovane trigliceridima u krvi koji stvrdnjavaju arterije i doprinose razvoju kardiovaskularnih bolesti.
Jaki afrodizijak
Ako patite od proljetnog umora, bamja vam i tu može pomoći jer njene sjemenke sadrže enzime i druge nutrijente koji otklanjaju uzroke umora, prvenstveno smanjuju razinu mliječne kiseline, a visok sadržaj antioksidansa smanjuje umor u mišićima. Spojevi u bamji imaju zaštitni učinak na mozak. Utvrđeno je da su kvarcetin i rutin iz bamje pomogli poboljšati sposobnosti učenja kod studenata i pomogli preokrenuti kognitivni deficit kod starijih pacijenata. Zahvaljujući moćnim antioksidativnim svojstvima sadržanim u sjemenkama i ljuskama, bamja smanjuje rizik od razvoja demencije i drugih degenerativnih bolesti povezanih s oksidativnim stresom. Osim svega navedenog, bamja se oduvijek smatra i jakim afrodizijakom.
Ranije sam spomenuo kako se koristi i u raznim kozmetičkim preparatima za zdravlje i ljepotu kože. Djeluje protiv bora, zateže kožu i štiti je od utjecaja slobodnih radikala. Kreme čiji je sastojak često se nazivaju i eliksirom mladosti ili prirodnim botoksom. Bamja je stvarno i jedina biljka koja sadrži prirodan botoks, poznat pod nazivom mioksin ili mioksinol, koji prirodno usporava starenje.
Nakon ove detoksikacije vaša koža će opet biti njegovana, sjajna, meka i glatka. Kozmetičari pojašnjavaju kako detoksikaciju kože možete napraviti kod kuće, kako pravilno brinuti o koži lica kod kuće a da učinak bude nalik onom u salonu. Smatraju kako je pauza od šminke dobra za kožu.
- Koža je naš najveći organ, apsorbira sve što na nju apliciramo, a dekorativna kozmetika, odnosno šminka može sadržavati niz štetnih sastojaka koje biste trebali izbjegavati jer štete vašem zdravlju i izgledu kože. Neki od njih su formaldehidi, konzervansi, parabeni, mirisi i olovo, naglašavaju kozmetičari.
Donosimo šest koraka do predivne kože lica prema savjetima kozmetičara. Savjetuju detoksikaciju kože koju svaka žena može napraviti sama kod kuće. Zima je iza nas, ali ostavila je neke posljedice na koži. Niske temperature, grijanje u prostorijama isušile su i dehidrirale kožu. Poslije tretmana detoksikacije vaša koža će opet biti njegovana, sjajna i nježna.
Prvi korak jeste da očistite lice tako da aplicirate mlijeko ili pjenu za čišćenje lica, a isperete blazinicama namočenim u toploj vodi. Drugi korak, na suhu blazinicu nanesite losion za lice pa aplicirajte. Za treći korak kako biste skinuli sve odumrle stanice sa površine kože i pripremili kožu za lakšu apsorpciju preparata za njegu napravite piling lica vrata i dekoltea. Koristite nježan dnevni enzimski ili nježni mehanički piling. Kružnim pokretima obradite tretirano područje, pa ponovite postupak ispiranja blazinicama.
Četvrti korak, aplicirajte odgovarajuću masku za lice. Birajte između hidratantne ili hranjive. Nakon 20 minuta ponovite postupak ispiranja. Peti korak, očistite kožu losionom. Šesti korak, nanesite serum i/ili kremu za lice, a nakon nje ne zaboravite i kremu oko očiju. Kozmetičari savjetuju da koristite prirodnu kozmetiku i jednokratne blazinice, ipak savjetujte se sa svojim kozmetičarkom o preparatima koji su za vaš tip i stanje kože.
Također, dame savjetuju da je sada pravo vrijeme da u svoju njegu uvrstite kreme za lice i dekorativnu kozmetiku sa zaštitnim faktorom kako biste spriječili pojave hiperpigmentacija i preuranjenog starenja kože uzrokovano izlaganjem štetnim sunčevim zrakama. Hiperpigmentacija je pojava kod koje postoje područja neujednačene pigmentacije na koži. Pojedini dijelovi ili područja kože postaju tamnije boje, a uzrok toga je pretjerana količina pigmenta, odnosno melanina u koži. Mrlje se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, a pogoršavaju se izlaganjem suncu.