Grbavica se digla iz pepela

Drugog maja 1996. godine odigran je prvi poslijeratni derbi na Željinom stadionu, a o tom meču za Oslobođenje govore Almir Memić, Adnan Gušo, Mirsad Dedić i Kemal Elkaz

Stadion: Grbavica. Gledalaca: 20.000. Strijelci: Biščević (Željezničar), Uščuplić (Sarajevo). Sudije: Marko Mrkić (Tuzle), Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla).

ŽELJEZNIČAR: Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović.

SARAJEVO: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.

Drugog maja 1996. godine odigrana je prva fudbalska utakmica na stadionu Grbavica, nakon reintegracije (19. mart), i to između dva najpopularnija fudbalska kluba u državi. Željezničar i Sarajevo odigrali poluvrijeme okončano je vodstvom tima sa Grbavice. Nastavak je donio nešto bolju igru tima sa Koševa. Poravnali su u 57. minuti iz sjajno izvedenog kontranapada, a sjajno je poentirao Dženan Uščušlić, te tako postavio konačnih 1:1.

Almir Memić, tadašnji igrač, a poslije toga i trener u Željezničaru, ističe da je poseban osjećaj bio tada zaigrati taj susret.

- To je bila jedna specifična utakmica - reintegracija Grbavice, vraćanje na nju, to je možda jedna od tri najvažnije utakmice u historiji Želje. Prva je ona protiv Videotona, ona protiv Newcastlea u Ligi prvaka i ta 2. maja 1996. godine. Jednostavno, poslije četiri-pet godina vratiti se na Grbavicu značilo je mnogo za sve,

- U to vrijeme mi možda nismo bili ni svjesni. Sarajevo je u tom momentu bilo kao favorit, došli su igrači iz vana u Sarajevo, sa nekih priprema, čini mi se da su bili u Kuvajtu. Mi nismo nigdje bili, samo smo čekali taj meč. Oni su se na papiru vodili kao bolja ekipa, ali mislim da smo mi tu utakmicu bolje i kvalitetnije odigrali. Tek smo se bili skupili, ali smo kao ekipa bili solidni. Ali kad pogledam onaj teren i samu utakmicu, svi ti igrači su heroji. To je bio kvalitetan susret, a nije se osjetilo da je neravan i grbav teren, da se tu nije igralo pet godina, da je drveće raslo po terenu. Igrači su bili majstori i golovi koji su viđeni bili su sjajni, tako da je taj meč bio baš srčan, riječi su Memića. se ona igra, pa da su svi važni ljudi grada Sarajeva i države BIH došli. Sve bitne ličnosti u tom trenutku u našoj državi su bile na utakmici. To je puno značilo, naročito za mlađe kolege, zaključio je Almir Memić.

Na golu Željezničara bio je Adnan Gušo.

Na suprotnoj strani na golu Sarajeva bio je Mirsad Dedić.

- Iskreno, ja sam se 15 dana prije tog derbija vratio iz Njemačke. Ostala mi je ta utakmica u dubokom sjećanju, jer se ponovo otvarala Grbavica i stadion je bio pun, kaže Dedić.

Odigrano je puno derbija, koji su bili sigurno i bolji i kvalitetniji, ali se uvijek spominje taj derbi 2. maja 1996. godine.

- Emocije su bile posebne. Sve je bilo okrenuto ka tome da je stao rat, da se Grbavica reintegrisala, da se na stadionu igra meč. Mi, igrači, uvijek smo bili u dobrim odnosima, a lično sam se više družio sa igračima Željezničara, nego Sarajeva, kazao je Dedić.