Plenoptička kamera
Tim istraživača dizajnirao je niz metaleća, ravnu površinu stakla prošaranu hrpom pravougaonih nanorazmjernih stubića titanovog dioksida
Naučnici koriste robote kako bi proučavali koliko su ranjivi morski ekosistemi te kako klimatske promjene utiču na Antarktik.
Mali robot Echo ima točkove te se kreće i špijunira pingvine na Antarktiku.
- Echo je autonomno vozilo koje ulazi u koloniju pingvina i skenira ih tražeći one koje smo ranije označili, kako bismo vidjeli da li su se vratili u koloniju. Korištenje autonomnih opservatorija i vozila će nam omogućiti da proučavamo životinje tokom godine i na više lokacija, rekao je naučnik Daniel Zittebart. Naučnici žele saznati što više a da pri tome što manje utiču na životinje.
Istraživači NIST-A (National Institute of Standards and Technology) kreirali su i testirali light field kameru koja se još naziva i plenoptička, a ima mogućnost najvećeg dubinskog fokusiranja do sada i može izoštriti sve objekte na udaljenostima između 3 centimetra i 1,7 kilometara.
U fotografiji dubina polja se odnosi na to na koliko se trodimenzionalnog prostora fotoaparat može fokusirati odjednom.
Dubina polja
Mala dubina polja, na primjer, održala bi subjekt oštrim, ali bi zamaglila veći dio prednjeg plana i pozadine. Sada su istraživači s Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju inspirisani drevnim člankonošcima trilobitima demonstrirali novu plenoptičku kameru s najvećom dubinom polja ikad zabilježenom.
Trilobiti su se rojili okeanima prije otprilike pola milijarde godina i daleki su rođaci današnjih rakova potkovača. Njihovi vizualni sistemi bili su složeni, uključujući oči, koje su sadržavale hiljade sićušnih neovisnih jedinica, svaku sa svojom rožnicom, lećom i fotoreceptorskim stanicama.
Osobito jedan trilobit, Dalmanitina socialis, privukao je pažnju istraživača NIST-A zbog jedinstvene složene strukture oka. Ispitivanje fosilnih zapisa pokazuje da je ovaj mali organizam imao dvoslojne leće u cijelom vizualnom sistemu, za razliku od bilo čega drugog u današnjem kraljevstvu člankonožaca, te da su gornji slojevi ovih leća imali izbočinu u sredini koja je stvorila drugu tačku fokusa. To je značilo da se Dalmanitina socialis mogla usredotočiti i na plijen ispred sebe i na grabežljivce koji bi se mogli približiti iz daljine.
Istraživački tim odlučio je vidjeti može li ovakvu ideju primijeniti na plenoptičku kameru.
Perspektiva
Tamo gdje obične kamere u osnovi uzimaju svjetlost i bilježe informacije o boji i osvjetljenju preko dvodimenzionalne mreže, plenoptičke kamere svjetlosnog polja mnogo su složenije, jer ne kodiraju samo boju i osvjetljenje već i smjer svake zrake svjetlosti koja ulazi u senzor.
Kada se cijelo svjetlosno polje uhvati na ovaj način, na kraju dobijete dovoljno informacija da rekonstruišete scenu u smislu boje, dubine, prozirnosti, spekularnosti, refrakcije i okluzije, a možete podesiti stvari kao što su fokus, dubina polja, nagib i promjena perspektive nakon što je fotografija već snimljena.