Najjači smo u velikim iskušenjima

25. decembra 1969. u Oslobođenju je izašla prva kolumna legendarnog Ivice Osima

kompaktniji. I što je najvažnije: borbeniji. U to su se na brojnim primjerima mnogiuvjerili.nijeslučajnodaježeljezničarposlijesvakekrize-izazvanebilo porazom, bilo pogrešnim shvatanjem profesionalizma - igrao najbolje. Plan je samo plan i ostaje na papiru kao dobrazamisaoukolikoigračinisuustanju da ga ispune. Uspjeli smo da ostvarimo zamisli stručnog štaba u potpunosti i to na zaista uvjerljiv način koji ne trpi pogovor. Kada ovo kažem, mislim da smo i pored trzavica i poraza (bez obzira na njihovu učestalost) ostajali uvijek na visini zadatka - fudbalskog, klupskog, sportskog, moralnog. I opravdali povjerenje svih onih koji su nam vjerovali. Prije početka prvenstva proglašeni smo za favorite, pa smo odmah svima pripremili jedno veliko razočarenje na svom terenu protiv Maribora (0:0). Poslije utakmice sa Sarajevom, poraza i rješavanjapojedinihproblema(mislim na poznatu krizu koja je tada nastala) bili smo otpisani kao tim koji bi mogaobiloštadanapraviuprvenstvenom takmičenju. Međutim, baš tada dolazi do suprotnog od onoga što se očekivalo: Željezničar počinje svoj uspon, jači, stabilnijiiodlučniji.treneristručništab uspjeli su da nas nauče i na poraze, kao i na uspjehe, tako da nismo gubili glavu, a igrali smo onako kao da se ništa nije dogodilo. Dakle, profesionalno. Mislim da smo shvatanjem igre, načinom života i treniranja uspjeli da koliko-toliko doprinesemo da naš jugoslovenski fudbal ode makar jednu stepenicu više na svom neminovnom putu ka punoj profesionalizaciji. A to znači i na podizanju kvaliteta za koji su mnogi skloni da kažu da je u izvjesnom opadanju. Smatra se da se igrao loš fudbal - mislim na fudbal koji igra reprezentacija - u odnosu na engleske, italijanske, njemačke, sovjetske i neke druge selekcije. Mislim da to i nije tačno. Jer, igramo i dalje lijepo i tehnički dotjerano, ali smo sada na jednoj prekretnici do koje je moralo doći radi profesionalizacije fudbala, kao igre i kao zanimanja. Počela je Crvena zvezda, nastavio

Dinamo, a prihvatili mi u Željezničaru. Pa i neki drugi. Neko više, neko manje.

Već pomalo ubiremo plodove mijenjanja odnosa prema shvatanju igre i profesije. Sada smo, mislim, već kadri da sa puno šansi na konačni uspjeh odigramo meč - šahovskim rječnikom kazano - na deset tabli sa svakom nacijom Evrope, pa i svijeta. Samo prvo moramo početi da vjerujemo u ono što radimo, da je to dobro i da napredujemo čak velikim koracima, da bi nas i drugi počeli cijeniti (a možda nas drugi više cijene nego i mi sami). Da se opet vratimo, za trenutak, na jesenje prvenstvo Jugoslavije. Bilo je vrlo kvalitetnih partija, i to u priličnom broju. Utakmica u pravom engleskom stilu - po trčanju, snažnim startovima. Bilo je i dosta utakmica u našem stilu - pravih gurmanskih. Ako, da zaključimo, uspijemo da spojimo ovo naše glavno (tehnika, visprenost, dribling) sa engleskom racionalnošću - doguraćemo daleko.

Nemjerljiv doprinos

- Vijest o njegovoj smrti primljena je sa nevjericom i tugom u N/ FSBIH. Nema više čovjeka koji je uvijek, pa i kada je bilo najteže, najneizvjesnije, zračio optimizmom i pozitivnom energijom. N/FSBIH je njegovim odlaskom izgubio velikog prijatelja. Njegova, često filozofska shvatanja fudbala, ali i života su dragocjena jer su iskrena i uvijek su bila usmjerena ka napretku. Zahvaljujući svom autoritetu i uticaju u svijetu fudbala, dao je nemjerljiv doprinos u prevazilaženju najveće krize i suspenzije N/ FSBIH 2011. godine, poručili su iz N/FSBIH povodom smrti Ivice Osima.