Nismo je izgubili, već su je ubili
Prije 29 godina od agresorske granate teško je ranjena i, nažalost, preminula Jasmina Hodžić, jedino dijete Alije i Halime
Jasmina je ubijena, ali i dalje živi u sjećanjima majke Halime, oca Alije, rodbine, prijatelja, komšija i svih koji su je poznavali. Živi u svakoj travci, beharu, vjetru, suncu i mjesecu. Živi u jasminimakojiokružujuporodičnukućuhodžića na Obhođi i čiji miris se širi nadaleko. Jasmina Hodžić je teško ranjena gelerima agresorske granate ispred kuće, apovredamajepodleglanekolikodana kasnije, 17. jula 1993.
Jasminina dženaza
- Bio je sunčan i lijep dan. Djeca iz komšiluka su napravila bazenčić ispod kuća i kupala se, sunčala i družila. Dugo je sjedila sa mnom u kući, nije joj se išlo. Krenula je nekoliko puta pa bi se vratila.dokjeonadošladobazena,njeni vršnjaci su se već okupali i legli da se sunčaju. U trenutku kada se spremala da skoči u vodu, jedina je stajala, pala je granata i teško je ranila, sjeća se Halima Hodžić, majka ubijene Jasmine.
Dok majka skuplja snagu da progovori dalje o svojoj jedinici, otac Alija dodaje da je on bio van Sarajeva, na ratištu Bijela lijeska kod Trnova. Dobio je pismo da dođe u Sarajevo jer mu je žena ranjena, nisu mu mogli reći istinu odmah.
-Dasamtadaznaodajemojajasmina ubijena, krenuo bih na agresora goloruk, kaže Alija.
Uspio je doći u Sarajevo iako je pista bila cijelu noć zatvorena. Stigao je na dženazu.
- Čini mi se da je cijeli grad bio na dženazi moje Jasmine. Vojska, policija, komšiluk i rodbina, Jasminini prijatelji, svi su došli da se oproste od našeg djeteta, ali i da nas utješe. Tako je i dan-danas. Svi su uz nas. Mi nemamo više djece, ali svako dijete gledamo kao naše. Od rodbine, iz komšiluka, od prijatelja. Djeca su naša budućnost. Šta će namdržava,sloboda,biloštabezdjece, kaže otac rahmetli Jasmine.
Halima i Alija nisu nikada sami. Komšiluk im je stalna podrška. Bio je i u vrijeme kada su ostali bez Jasmine. Posebno ističu komšije Asima i Muniba Ćesku, ali i sve ostale koji istinski saosjećaju sa njima, ali i sa kojima stalno pričaju o svojoj Jasmini.
- Stalno je spominjemo, razmišljamo o našim planovima, snovima i nadanjima. Jasmina je bila treći razred Ekonomske škole. Željela je upisati fakultet. Govorili smo kako će se udati i sa svojom porodicom živjeti ovdje, na Obhođi, sa nama. Nismo mogli zamisliti da nam negdje ode, da budemo bez nje. Četnička granata nam je uništila snove, nade, želje, dodaje Halima Hodžić.
Jasmina je bila svestrana. Voljela je društvo, bila je vesela, vrijedna i razigrana. Bavila se manekenstvom, folklorom i brzim klizanjem. Nije se bojala granata, pucanja, prkosila je energijom i snagom neprijatelju.
-Kolikojebilaomiljenaipoštovanau društvu, dovoljno govori to što se u komšilukunjenarajagodinunakonnjene smrti nije sastala niti su pustili muziku, zaključuje majka Halima.
Jasminini roditelji su tužni i razočaraništospomen-sobaubijenojdjecitokomopsadesarajevanećebitiotvorena danas, kada se obilježava Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.
5. maj se odlukom Vlade KS-A obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva
Memorijalna soba
- Moramo učiniti sve da se ne zaboravi nijedno ubijeno dijete u Sarajevu, a memorijalna soba će umnogome doprinijeti tome. Nadamo se da će otvoriti svoja vrata što prije, rekao je Alija Hodžić.
Općina Centar je Udruženju ubijene djece opkoljenog Sarajeva dodijelila prostor u blizini spomen-obilježja ubijenojdjeciirekonstrukcijajepočela 2020. Uređena je kao dječija soba ispunjenapredmetima,igračkamaidrugim eksponatima koje su donirali roditelji ubijene djece. Tokom opsade ubijeno je 1.601 dijete u Sarajevu.