A bili su samo djeca, djeca Sarajeva
Tokom agresije djeca su ubijana dok su išla u potragu za hranom i vodom, na putu do škole, na spavanju…
U Sarajevu je tokom opsade ubijeno 1.601 dijete. Nestale su dvije pune škole đaka, dvije veće fabrike radnika, ubijana je mladost i budućnost ovog grada. Ne slučajno. Ubijajući djecu, ubijani su i njihovi roditelji koji danas žive bez života. Žive da bi se sjećali. Žive da bi podsjećali, pričali i svjedočili o onima kojih danas nema, a mogli su i trebali biti inženjeri, trgovci, doktori. Mogli su i trebali graditi državu.
Zločinci
Prilikom obilježavanja 5. maja, Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva BIH, istakao je da ono što najviše boli i na šta posebno treba da ukazujemo, dok se to ne dovede na pravo mjesto, jeste to da je tek mali broj onih koji su naređivali gnusne zločine odgovarao.
- Masa je onih koji su odgovorni za opsadu Sarajeva, snajperisanje, granatiranje i za ubistvo 1.601 djeteta. Insistirat ćemo da svi odgovaraju. Oni koji su odgovorni, broje se na stotine i hiljade, i to je posao koji treba da radi Tužilaštvo BIH, rekao je Džaferović naglasivši da se zna ko je opsjedao Sarajevo, koliko je bilo artiljerijskog oruđa, ko su bili nalogodavci i komandanti, snajperisti, te da trebaju odgovarati svi koji su činili zločine.
Potpredsjednica FBIH Melika Mahmutbegović je naglasila kako prisustvuje obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva kako bi iskazala poštovanje roditeljima, te pokazala da suosjeća s njihovom boli jer bol koju nose roditelji izgubljene djece je nenadoknadiva.
- Tu smo da zajedno s njima podijelimo ovu tugu. Također, smatram da je ovo prilika da se uputi poruka cijelom svijetu da se ovo što se desilo Sarajevu više nikada i nigdje ne ponovi. Nažalost, svjedoci smo Ukrajine i da se ponovno u 21. stoljeću na drugom mjestu dešavaju ovakve sudbine kakve su bile u Sarajevu, kazala je Mahmutbegović.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992 - 1995. je ispred spomenika ubijenoj djeci rekao da je to simbol koji potvrđuje, opominje i obavezuje.
- Potvrđuje da su zločinci, neljudi ubijali djecu tokom 1.425 dana opsade na brutalan način u raznim prilikama. Ubijana su u potragama za vodom, hranom... Ubijali su ih u školi, na putu prema školi, u dječijim sobama u igri i na spavanju, a najčešće na igralištima, sankalištima kada nije bilo borbenih dejstava. Zločinci su koristili te prilike i ubijali ih kada bi se okupila djeca u većem broju, s loptom i drugim igračkama u ruci, na sankama ili biciklima, najčešće sa osmijehom na licu.
Na centralnoj manifestaciji kod spomen-obilježja učestvovalo je 30 osnovnih i srednjih škola sa 1.200 đaka, te četiri vrtića
Izazovi
Ovaj simbol nas također opominje da ne smijemo zaboraviti ono što se dogodilo najmlađima tokom opsade. Moramo čuvati i njegovati sjećanje na ubijenu djecu, čuvati istinu od zaborava, jer ko nema svoju historiju nema ni budućnost. Također, ovaj spomenik nas obavezuje da svi koji smo u prilici damo sve od sebe kako bi današnji mladi budućim generacijama omogućili da žive u miru, da svoj život grade u prosperitetu i boljim prilikama i okolnostima, rekao je Grabovica. Naglasio je da su mladi budućnost, da su pred njima brojni izazovi i obaveze, ali i teškoće.