Politika Hrvatske št
O budućnosti naše zemlje za Oslobođenje govori prof. dr. Lamija Tanović, penzionisana profesorica Prirodnomatematičkog fakulteta UNSA
Mladi i obrazovani ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine bez osvrtanja, a priliku dobijaju oni sa kupljenim diplomama. Da li je to razlog što je BIH već društvo bez naučnika, kako ste upozorili?
- U Bosni i Hercegovini, nažalost, nisu stvoreni uslovi za ozbiljne istraživačke i naučne aktivnosti, pogotovo u oblastima prirodnih i egzaktnih nauka. To dalje znači da nemamo uslove ni za razvoj naučnog podmlatka. Zato upravo iz Bosne i Hercegovine prvo odlaze oni koji imaju ambicije da se razvijaju kao istraživači i zato sve više postajemo društvo bez naučnika.
Podobni odlučuju
Međutim, odlaze i mnogi drugi profesionalci, većinom mladi, između ostalog i zato što tamo gdje bi oni mogli naći zaposlenje, već sjede ti drugi sa kupljenim diplomama.
BIH najmanje ulaže u sektor nauke i razvoja, 32 dolara godišnje po stanovniku. Da li smo upravo zbog toga taoci političkih previranja i kriza? Kako se boriti?
- Naša politička previranja i krize imaju mnoge druge uzroke. Bar jedan od njih je podudaran sa ovim koji nas je po ulaganjima u istraživanja i nauku stavio na samo dno. To je činjenica da na čelu naših raznih institucija većinom sjede podobni, a ne stručni i sposobni. Najbolji način borbe protiv zaostajanja Bosne i Hercegovine u raznim sektorima, uključujući i nauku, jeste masovan izlazak na izbore i izbor novih i nekompromitovanih kadrova.
Kamo sreće da su sve zemlje regiona bivše Jugoslavije u isto vrijeme dobile članstvo i u NATO-U i u Evropskoj uniji
Slika sigurnosti u Evropi promijenjena je ruskom agresijom na Ukrajinu, a mnogi su zabrinuti i za Bosnu i Hercegovinu. Ima li razloga za strah ili su i SAD i Evropska unija postali svjesni da je jači angažman na Balkanu nužan?
- Cijeli svijet ima razloge za strah zbog ozbiljne mogućnosti nuklearnog rata. Ako do njega dođe, tada više neće biti važno koliko ste daleko ili blizu onih koji koriste nuklearno oružje - cijeli svijet je tada ugrožen. Ni SAD ni Evropska unija u tom slučaju nisu bezbjedne i njihov eventualni jači angažman kod nas više neće biti važan. Taj angažman je bio vitalno važan tokom agresije na BIH i u svim ovim godinama poslije i nikada, nažalost, nije bio odgovarajući.
Da li bi nam članstvo u EU i NATO-U olakšalo razvoj, kako u sektoru nauke, tako i u drugim sferama? Jesmo li, zaista, zaslužili ta članstva i zašto?
- Kamo sreće da su sve zemlje regiona bivše Jugoslavije u isto vrijeme dobile članstvo i u NATO-U i u EU i to prije dvadeset godina. Danas bi i ovaj dio Evrope, a i cijela EU, bili mnogo bezbjedniji dio svijeta. Nažalost, EU pati od nedostatka državnika koji su u stanju da gledaju globalno i dugoročno unaprijed. Naravno da smo zaslužili članstvo i u NATO-U i u EU, tim prije što su oni djelimično odgovorni i za raspad Jugoslavije i za strašna ratna razaranja, posebno u Bosni i Hercegovini. Sasvim je jasno da bi naše članstvo u EU i NATOU olakšalo, prije svega, normalizaciju