Hidroelektrane
Mislim da smo došli do zida i pitanje je dana ili u najboljem slučaju godine kad će se sve to raspasti. Bez obnavljanja kapaciteta, to će se sigurno desiti. Sve to se dešava iz političkih razloga, jer je cijena električne energije prema stanovništvu relativno povoljna, a sve u svrhu održavanja glasačke mašinerije i socijalnog mira. Sa druge strane, naša industrija traži povoljnu cijenu električne energije da bi bila konkurentna u svijetu i imamo taj lanac koji u energetskom smislu nije definisan. S pravom mogu reći da sam jako zabrinut, jer zvanična evropska politika ide u smjeru dekarbonizacije. Da li će ona promijeniti svoju praksu, vratiti ugalj, to je diskutabilno, to još nije jasno, ali imamosjećajdaćemomimoratipratiti EU. Moja preporuka bi bila da rudnike uglja držimo kao značajan izvor, ali da moramo tražiti novi izlaz.
Blok 7 je predstavljan kao projekat koji bi omogućio tu energetsku neovisnost i definisanje energetske politike BIH. On je i dalje upitan.
- Blok 7 je tipičan primjer velikih grešaka naše vlasti, jer se dugo godina planirao i stalo se na uvođenju izvođača u izgradnju, a to se moglo davno uraditi, prije nego je EU uvela mjere. Ali, dosta se taktiziralo jer su se različite političke opcije tražile u tom projektu, vjerovatno je bilo i stranog uplitanja i interesa. Rezultat je da danas nemamo ništa, ništa što bi bilo nekakav rezervni plan. Ovo sa rezervnim blokovima je samo krpljenje situacije i praktično kupovina vremena za nešto što ne znamo kako će izgledati. Ovo je privremeno rješenje. Smatram da bi trebalo poseban akcenat dati na rješavanje pitanja energije na bazi uglja sa EU, da nam se da produžetak u smislu konzumacije uglja. Time bismo dobili na vremenu i dobili mogućnost da izgradimo Blok 7 dok ne steknemo bolju energetsku poziciju. Gubitkom uglja kao energenta mi bismo postali zemlja novog haosa, jer energija u BIH je bazna sirovina i još kompletnu industriju baštinimo na jeftinoj električnoj energiji. Nestankom toga, mnogo čega drugog bi nestalo.
Šta ako Evropska unija to ne dozvoli, što je vjerovatniji scenarij? Je li milosrđe Evrope jedino što nam garantuje?
- Ovaj rat u Ukrajini i pat-pozicija Evrope bi nam kratkotrajno dobro došli, ali moramo biti jako mudri, da koristimo sopstvenu pamet i resurse, da vrlo brzo izgradimo Blok 7 i da praktično iskoristimo gužvu u Evropi, da nam dozvole razvoj uglja i termoelektrana, da osposobimo rudnike za komercijalnu proizvodnju. Rudnici su u ogromnoj krizi, oni su praktično neka vrsta socijalnih preduzeća, imaju veliki balast sa invalidima rada, dugovima, što je karakteristično za socijalistička preduzeća i vlast ih samo drži zbog izbora i mira u kući. Mi tu moramo jasno reći šta hoćemo sa rudnicima. Moramo napraviti profitabilna komercijalna preduzeća, kojima treba pomoći u smislu organizacije i finansijskih ulaganja.
Očekujem da će i buduće vlade, čak razvijenijih evropskih zemalja, biti u velikoj krizi, možda imati i pobune, a sve zbog nesigurnosti po pitanju energije
- Srbija je u sličnim problemima kao ibih,alijesrbijadalekoboljeorganizovana, jer ona već planira jednu nuklearnu elektranu, koketira sa cijelim svijetom, prije svega sa Kinom i Rusijom, ima daleko bolju energetsku poziciju.
Planova nema
Srbija će se sigurno izvući iz krize, baštinit će proizvodnju uglja koliko je moguće, ali već sad radi na alternativama. Mi nemamo nikakve planove, ali imamo brojne apsurde. Nećemo mini hidroelektrane, opravdano ili ne, imamo birokratski aparat koji ne dozvoljava solarne elektrane, ogromna je birokratija i prema ugljarskoj industriji i mi smo sami sebe zarobili, bilo da se radi o zelenoj energiji ili o energiji baziranoj na fosilnom gorivu. Nisam uopšte optimista da ćemo u skoroj budućnosti biti strateška regionalna ili mala sila kao što smo dosad bili. Mi smo još izvoznici energije, ali je pitanje do kada, jer to nije nešto o čemu mi isključivo odlučujemo. Vrlo je velika vjerovatnoća da bismo u skorije vrijeme mogli biti uvoznici i dovesti se u daleko veću krizu.