Muzeji kao mjesta otkrića
kojeg se nije moglo izraziti ono što je pisac želio da kaže. A bilo je i lako i teško. Lako, u smislu da znate šta hoćete. A to kad znate šta hoćete, to se dugo nosi u glavi, živi se sa tim, oblikuje se, mašta i domaštava. I, onda, sjednete ispred kompjutera u namjeri da to zabilježite na hard disku. A teško, u smislu odabira riječi. Teško je sa riječima izaćinakraj.nekevamsenedaju,neke, opet, tjerate od sebe a one se vraćaju. I onda ide sažimanje teksta, brušenje, glačanje. Da se sa što manje riječi kaže što više. Tada riječi počinju da udaraju po plafonu i po zidovima radne sobe. A vi, od nekih se branite, neke ne možete da uhvatite. Bilo da dolaze iz prošlosti ili iz sadašnjosti. A sve to, i prošlo i sadašnje, u “Inicijalima” reaguje na društvene pojave kod nas i u svijetu. Ne sa ambicijom da promijene svijet, jer književnost ne može promijeniti svijet, već da ukažu, da opomenu, da naglase, da podsjete, pa ko hoće, i ko može, neka razumije i neka reaguje.
Koliko je važno da književnost u čitaocu izazove osjećaj istinitosti i vjerodostojnosti? mi kad me neko pita je li se stvarno desilo to o čemu sam pisao. Tada sam siguran da je taj koji me pita doživio moj tekst, da se radovao i tugovao sa njim, da se družio sa likovima u mojoj knjizi i da su mu ostali upečatljivi. Jer, književnost treba da bude jedna velika istina. Istina u koju se smijemo zakleti.
Što je Vama povod za priču? Jesu li to najčešće stvari i događaji iz svakodnevice, onome što se događa oko nas ili je riječ o nečemu drugom?
- Povod za priču može biti sve. Jedna od najboljih knjiga današnjice “Put” Cormaca Mcchartyja, velikim dijelom nastala je iz razgovora ovog pisca i njegovog maloljetnog sina. Dakle, stvar je u osjećaju, u promišljanju, domaštavanju i umijeću pisanja. Poznato je da nema velikih i malih tema. Stvar je u postupku i onome šta hoćemo kroz tekst da kažemo.
Ono malo
Prisustvovao sam brojnim promocijamaposvećenimknjigamasaistorijskom temom. I znate šta se uglavnom desi? Obično se priča o tom istorijskom događaju koji pisca i njegovo pisanje baca u drugi plan. A opet, imate obične male teme koje, kad se iznesu kako treba, čitalačku maštu do neba uzdignu. Nijesam sklon istorijskim temama, mene je uvijek interesovalo ono malo. Ono što je s kraja. Neprimijetno. Kao u Faulknerovim knjigama.
Muzej savremene umjetnosti RS-A je 14. maja obilježio sedamnaestu Evropsku noć muzeja. Ovogodišnji program Noći muzeja u fokusu je imao povezivanje akademija umjetnosti Banjaluke i Trebinja, ali i otvaranje novog rekonstruisanog prostora Muzeja. Manifestacija Noći muzeja počela je otvaranjem dvije multimedijalne izložbe, banjalučke umjetnice Borjane Mrđe, profesorke na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, pod nazivom “Dekorativna sopstva” i trebinjskog umjetnika Igora Bošnjaka, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, pod nazivom “Budućnost se ponavlja više nego istorija”. Za javnost su pored toga bila otvorena vrata novog rekonstruisanog prostora Muzeja nakon završetka prve faze rekonstrukcije objekta. Publika je imala priliku da pogleda izložbu fotodokumentacije koja prati rekonstrukciju Muzeja. Ovogodišnja tema Evropske noći muzeja bila je “Moć muzeja” (Power of Museums), koja je imala težnju da predstavi muzeje kao mjesta otkrića, mjesta koja nas uče o našoj prošlosti i otvaraju naše umove za nove ideje u izgradnji bolje budućnosti.
Crnogorska i bosanskohercegovačka, kao i ostale književnosti u regionu, hvataju korak sa savremenim književnim tokovima u svijetu