Sam u Potočarima
Najvećem zločinu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi posvetilo se veoma malo vremena.
- Nismo želeli simbolično niti reda radi da obradiomo tu temu. Ja sam insistirao, iako nisam scenarista filma, da odemo u Potočare, da snimamo i tamo i da odamo počast žrtvama koje su stradale u Srebrenici i okolini. Nisam želeo to da sakrijem. Nisam želeo da se pravimo da se to nije desilo ili da se pravimo kao da ne osuđujemo takvo nešto. Kažem vam, naša ekipa je u fazonu da gledamo na svaki zločin isto. I da, naravno, mogli smo pola ili čak ceo film da posvetimo tome, da pričamo o zločinima koji su se dešavali tokom devedesetih godina i, nažalost, tu ima toliko toga da se kaže, ima tema za 50 filmova.
U filmu je dosta vremena posvećeno skoro svim zločinima koji su počinjeni nad Srbima s ove strane Drine do ratova devedesetih godina, ali ne i zločinima koje su Srbi počinili nad drugim narodima?
- Mi smo pomenuli zliočine koje su Srbi počinili nad drugima i konkretno smo u tom delu filma koji se bavi zločinima iz devedesetih snimali u Potočarima. Zato i kažem, mogli smo da pričamo i o drugim zločinima, ja se tu u potpunosti slažem. Nije tu ništa sporno, ali nismo želeli da se ovo pretvori u film o zločinima.
Mrlje iz prošlosti
I o Jasenovcu i o logoru u Doboju i tako dalje. Nismo mi svemu tome posvetili toliko vremena jer nismo želeli da, ponavljam, ovo bude film o zločinima. Ovo je film o nekim pozitivnim primerima iz prošlosti, jer smo želeli da fokus jednog naroda ne bude na onom negativnom jer svaki narod poseduje mrlje u svojoj prošlosti.
Da, ali se na taj način zločin marginalizira?
- Ja ne bih da se marginalizira, mi bismo mogli da kažemo da je više trebalo razgovarati o tome, više zločina pomenuti, onda to nije taj film, nije ta tema, zločini koji su počinjeni na prostorubosneihercegovine.ovojetema Srba s ovog prostora i njihova istorija. Svaki narod ima svoje mrlje u prošlosti i od toga ne treba bežati. Ali, ako se mi isključivo fokusiramo na mrlje, mi upadamo u zamku da te mrlje počinju da nas definišu kao narod. Da bismo se pomakli napred kao društvo, mi moramo da se fokusiraamo i da izvučemo nekepoukeizonogprošlog,izonogpozitivnogizprošlosti,dakažemotojeono što nas definiše.
Nismo mi svemu tome posvetili toliko vremena jer nismo željeli da, ponavljam, ovo bude film o zločinima
Je li se moglo manje romantičarski prikazati neke ljude iz srpske historije iz devedesetih, u odnosu na ono na koji način ih jeste prikazalo u ovom filmu, prije svega govorim o prvom predsjedniku Republike Srpske, presuđenom ratnom zločincu u Haagu Radovanu Karadžiću?
- Ja ne mislim da smo mi romantičarski predstavili bilo koga iz devedesetih godina, mislim da je to jedan period koji je u filmu predstavljen prilično mračno. Dakle, mi smo u filmu predstavili i govor koji je Radovan Karadžić održao u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, apsolutno nismo želeli ništa da skrijemo. (Riječ je o govoru u kome je Karadžić zaprijetio da će jedan narod nestati, govoreći o Bošnjacima; op. aut.)
Ja sam insistirao, iako nisam scenarista filma, da odemo u Potočare, da snimamo i tamo i da odamo počast žrtvama koje su stradale u Srebrenici i okolini. Nisam želio to da sakrijem
Jeste li bili u Potočarima kad su snimani kadrovi? Kako ste doživjeli posjetu?
- Vrlo potresno, kao i na bilo kom stratištu, bilo kom mestu stradanja. Apsolutno za mene te scene pokazuju besmisao rata, svu tragediju jednog sumanutog ubijanja. I sad kad postavimo pitanje zašto se to sve desilo, ja ne mogu sebi da odgovorim na to pitanje. Nemam odgovor. Da li je neko “pobedio” u tom ratu, ja mislim da smo svi izgubili.
Poštujete li presude Međunarodnog suda pravde u Haagu?
- Da ne poštujem sve presude koje iznosim u filmovima, ne bih ih ni iznosiousvojimfilmovima.apsolutnosmo u filmu izneli i da ima onih koji se sa tim ne slažu.