Najpovoljnijih sedam sjedišta na domaćem tržištu
Nakon relativno neuspješne epizode sa monovolumenom Lodgy, koji dizajnerski nije impresionirao evropske kupce, Dacia je odlučila da u svoju gamu uvrsti novi sedmosjed zvučnog imena - Jogger. Kao osnova za njegov razvoj uzet je Stepway, koji je transformi
Od rumunske Dacije navikli smo da bude pozicionirana među najpovoljnijim automobilima u klasi, ali i da u svojoj gami vozila obavezno ima i jedan model namijenjen višečlanim porodicama. Nakon što su tu ulogu u prošlosti obavljali Logan MCV, a zatim i monovolumen Lodgy, Dacia je odlučila da se prikloni trendovima i da nam ponudi moderan crossover.
Dimenzijski novi model je najbliži da bude karavanska verzija aktuelnog Logana, ali je već na prvi pogled jasno da je Jogger dizajnerski inspirisan Sanderom Stepway. Prednji dio ova dva vozila razlikuje se tek u sitnim dekorativnim detaljima, odnosno činjenici da kod Joggera nema natpisa modela na maski hladnjaka, dok je kod Stepway-a on prisutan. Sama maska, LED svjetla, branik i bočni umeci sa integrisanim svjetlima za maglu u potpunosti su isti, zbog čega će razlike s prednje strane između ova dva modela na parkingu moći uočiti samo najbolji poznavaoci Dacije. I na bokovima je dosta sličnih detalja, s tim da Jogger od B stuba ima povišeniju krovnu liniju i karavansku formu. Ona se na zadnjem dijelu završava sa vertikalnim LED svjetlima koja stilski neodoljivo podsjećaju na neka dosadašnja rješenja švedskog Volva. U karakteristike testnog modela spadaju i tamni krovni nosači, 16-inčni čelični točkovi sa ukrasnim poklopcima u stilu alu naplataka, te opciona Terraccota metalik smeđa boja.
Enterijer nudi prepoznatljiva rješenja u pogledu dizajna instrument panela, platnenih i hromiranih ukrasa, koji su u potpunosti preuzeti od Sandera Stepway. Vozač i suvozač mogu da očekuju isti nivo komfora, dok je jedina primjetna razlika u dezenu presvlaka sjedišta, koja su prošivena svijetlim koncem. Kao i u svim savremenim Dacijama, u kabini dominira tvrda plastika, koja zahvaljujući površinskom reljefnom sloju ne izgleda neugledno.
Većina spojeva izvedena je precizno i čvrsto, zbog čega se stiče utisak da će tako ostati i nakon dugo godina eksploatacije.
Testni paket opreme u kabini nam je ponudio i dvije zanimljive opcije. Prva je Media Nav multimedija sa 8-inčnim na dodir osjetljivim ekranom, koju je moguće nadograditi sa fiksnim nosačem pametnih telefona, a druga je automatski klima uređaj. Multimedija na jednostavan i nenametljiv način nudi sve što je potrebno u 21. vijeku, bez nepotrebnog zamaranja vozača ili suvozača sa mnoštvom menija i opcija. Podsjećamo da je omogućeno i jednostavno bežično povezivanje sa pametnim telefonima preko Apple Car Play i Android Auto aplikacija, uz opciju „preslikavanja“ekrana telefona na ekran multimedije. Audio sistem je u testnom izdanju imao šest zvučnika, koji omogućavaju solidan audio doživljaj, a treba pohvaliti i daljinske kontrole na konzoli s desne strane upravljača.
Dosadašnja bolna tačka Dacijine ventilacije, koju su predstavljali neprecizni dvodijelni usmjerivači vazduha, sada je umanjena sa novim, ali nije u potpunosti eliminisana. Naime, mada je napredak evidentan, ipak smo poželjeli da se ventilator u trenucima kada je napolju 30 stepeni može zavrtjeti malo snažnije i uz manje buke. Dugoročno se temperatura u vozilu može održavati bez problema na željenom nivou, ali u početnoj fazi vožnje kabinski prostor velike zapremine i sa puno staklenih površina nije lako rashladiti, a ni zagrijati. Treba podsjetiti da na ovaj efekat nisu imuni ni mnogi ostali modeli sa karavanskom konfiguracijom karoserije, odnosno da to nije samo karakteristika Dacije.
Od važnijih detalja u testnoj opremi treba izdvojiti tempomat, zatim 3,5-inčni kolor info ekran na instrument tabli, te sistem aktivnog nadzora puta sa mogućnošću aktivnog kočenja u slučaju opasnosti. Tu su i veoma korisni zadnji parking senzori, mada bi i parking kamera bila odličan dodatak s obzirom na činjenicu da je zadnji branik izvučen, a sam automobil sa 4,55 metara i poprilično dugačak. Sva vrata su veoma široka, pa je pristup kabini lagan. Naravno, ono što je s jedne strane prednost iz perspektive pristupačnosti, s druge može biti i nedostatak, jer za otvaranje vrata zahtijeva poprilično slobodnog prostora oko vozila, što nije uvijek moguće obezbijediti, pa je na skučenim gradskim parkinzima potreban dodatni oprez
Enterijer nudi prepoznatljiva rješenja u pogledu dizajna instrument panela, platnenih i hromiranih ukrasa
kako se u kontaktu sa drugim automobilima ne bi oštetio lak na njima. Ovdje treba dodati da su prethodne dvije generacije Logana karavana imale plastične odbojnike na vratima, a da je kod Joggera tu funkciju preuzela crna naljepnica. S druge strane, Jogger ima plastične obloge pragova, donjih dijelova branika i lukova točkova. Dakle, nije u pitanju štednja, već samo novi karoserijski koncept.
Zahvaljujući činjenici da mu je najniža tačka karoserije od podloge udaljena čak 20 centimetara, s Joggerom se bezbrižno možete voziti i po lošijim podlogama, do granice do koje mu to omogućava njegov prednji pogon. Povišeno vješanje omogućava još jednu prednost, a to su lagan ulazak i izlazak iz kabine. Unutrašnji prostor blisko je vezan za činjenicu da Jogger ima međuosovinski razmak od 2,9 metara. Da budemo precizniji, šta to znači u praksi, navešćemo da je to više nego kod aktuelne karavanske Škode Superb, odnosno tri centimetra kraće u poređenju sa Mercedes E-klasom. S obzirom na to da je enterijer preslikan iz Stepwaya, treba istaći da je iza vozača sada ponuđena raskošnija zadnja klupa sa tri punopravna sjedišta. Zahvaljujući ovoj činjenici Jogger se nameće kao idealan porodični automobil, koji nudi dovoljno prostora za postavljanje tri dječije sjedalice pozadi, a lijepo je znati i da se na naslonima prednjih sjedišta mogu dobiti i opcioni sklopivi stolići.
Još jedan Joggerov porodični kvalitet je i činjenica da se opciono nudi mogućnost kupovine modela sa trećim redom i dodatna dva sjedišta, koja omogućavaju da u kabinu stane čak sedam putnika. Tu je i raskošan prtljažnik čija osnovna zapremina iznosi 565 litara sa sedam, odnosno 708 litara sa pet sjedišta. Manipulacija sa sjedištima trećeg reda poprilično je jednostavna. Treba naglasiti da ih je lakše izvaditi nego vratiti u ležišta, te pohvaliti činjenicu da su veoma lagana, pa ih i osobe sitnije građe mogu prenositi bez problema. U trećem redu najudobnije će sjediti osobe prosječne građe do visine od 180 cm, odnosno djeca, što je i očekivano. Dacia Jogger na domaćem tržištu startuje sa cijenom od 33.900 KM, dok je za model poput testnog sa sedam sjedišta u startu potrebno izdvojiti 38.500 KM, odnosno 40.400 KM, koliko u finalu košta sa dodatnom opremom. To nije malo, ali na tržištu odavno više nema jeftinih automobila, a rumunski sedmosjed je i sa sadašnjom cijenom najpovoljniji u klasi. Ako Jogger poredimo sa prethodnim Dacijinim modelima, a prije svega sa sedmosjedom Lodgyjem, onda treba istaći da je najveći napredak napravljen na poljima koncepta i dizajna, dok je kabinski komfor podignut na viši nivo prije svega zahvaljujući novim sjedištima. Ako bismo za nečim žalili što je imao Lodgy, a nema Jogger, onda je to bez ikakve sumnje sjajni 1.5 dci dizel motor, koji bi savršeno pristajao uz crossover karakter, no i savremeni trocilindarski turbobenzinci, posebno testni koji je kombinovan sa plinskom instalacijom, nisu bez aduta.