Nezakonita invazija
Generalna skupština UN-A donijela je rezoluciju kojom je snažno osuđena američka oružana invazija na Panamu 1989.
Kao pravno opravdanje svoje invazije na suverenu državu Panamu, američka vlada se pozvala na samoodbranu. Nekoliko naučnih radnika i posmatrača iznijelo je mišljenje da je invazija bila nezakonita prema međunarodnom pravu. Opravdanja za intervenciju koje su dale SAD bile su činjenično neutemeljene, a čak i da su istinite, pružile bi neadekvatnu podršku za invaziju prema međunarodnom pravu. Član 2. Povelje Organizacije ujedinjenih nacija, što je kamen temeljac međunarodnog prava, zabranjuje upotrebu sile od država članica za rješavanje sporova osim u samoodbrani ili kada to odobri Vijeće sigurnosti Ujedinjenih
“flagrantno kršenje međunarodnog prava”. Sličnu rezoluciju u UN-U podržala je većina zemalja članica, ali su SAD, Francuska i UK stavile veto. Premijerka Ujedinjenog Kraljevstva Margaret Thacher je dala podršku SAD-U, dok je Sovjetski savez optužio SAD da nastavljaju koristiti politiku sile.
Nezavisnistručnjaciiposmatračizaključili su da su prema Ustavu SAD-A prekoračene ovlasti predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, jer član I, odjeljak 8 Ustava daje ovlaštenje isključivo Kongresu da objavljuje rat, a ne i predsjedniku. Američka invazija je također prekršila Rezoluciju o ratnim ovlastima. Savezni zakon osmišljen je hapse trgovce drogom, međunarodne teroriste i druge bjegunce i u inostranstvu. Ured pravnog savjetnika Ministarstva pravde dao je mišljenje da se zakonom o Posse Comitatusu iz 1878. striktno zabranjuje “vojsci” da hapsi osumnjičene za kriminal ili da provodi druge operacije za provođenje zakona. On je djelotvoran samo unutar granica SAD-A. Zaključeno je da se vojska može koristiti kao policijska snaga u inostranstvu, što znači da se jedinice kao što je Delta tim za spašavanje talaca, Zelene beretke ili druge specijalne snage mogu koristiti za izvršenje naloga saveznog suda za hapšenje optuženih međunarodnih trgovaca drogom, uključujući panamskog generala Manuela Antonija Noriegu, čak i bez pristanka zemlje domaćina. Tako je nađeno “opravdanje” za upotrebu oružanih snaga SAD-A protiv Noriege, odnosno Paname.
Nacionalna žalost
Osamnaest godina poslije američke vojne intervencije panamska Nacionalna skupština je 20. 12. 2017. proglasila Danom nacionalne žalosti, s tim što na ovaj dokument veto stavio predsjednikrepublikepanamamartin Torrijos,posinakvođepanamskerevolucijeomaratorrijosa.potpredsjednica Paname Isabel de Saint Malo de Alvaradoobjavilaje20.12.2015.namjeru njenezemljedaformiraposebnunezavisnu komisiju s ciljem objavljivanja izvještaja povodom 26. godišnjice američke invazije na Panamu. Cilj komisije je da identificira žrtve kako bi se isplatila poštena odšteta porodicama, kao i da postave spomenici i utvrde školski programikolektivnogpamćenja.porodice žrtava su tvrdile da su prethodne istrage, koje je finansirao Washington, bile pristrasne. Vlada Paname je 2019. proglasila 20. decembar Nacionalnim danom žalosti (Dia de duelo nacional) koji je obilježen spuštanjem nacionalne zastave na pola koplja.
Prije 45 godina, 7. septembra 1977, potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-A Jimmyja Cartera i panamskog vođe, generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45-godišnjicu sporazuma, prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža, Panama se uspravila na međunarodnoj sceni, za što je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije, Panama je prebolovala revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od SAD-A.