Ljudi nedovoljno koriste kreativnost koju imaju
Nagrada Hrvatskog društva dizajnera za životno djelo u pravim je rukama: Boris Ljubičić, otac “kockica”, pobrao je gomilu najprestižnijih nagrada, među ostalim tri zlata i dva srebra na natječaju najvećeg nakladnika za grafički dizajn i vizualne komunikac
1979. Njegova tri kruga uronjena u more postala su simbol ove manifestacije i svih kasnijih Mediteranskih igara. Dizajn koji karakteriziraju čista misaonost, izrazita likovnost, duhovitost, mašta bez kraja i fantastična produkcija. Oblikuje plakate, vizualne identitete, knjige, TV grafiku, videošpice... Autor vizualnih identiteta mnogobrojnih institucija, kulturnih i sportskih manifestacija.
Upravo je ovaj umjetnik autor svima znanih vizualnih znakova Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkog velesajma, raznih ministarstava, Instituta “Ruđer Bošković”, kompanija kao što su INA, Franck, Dubrovačkih ljetnih igara, sve do suradnje s tvornicama i ambalaže za deterdžente (Čarli tvornice Labud) koju je dizajnirao u uvjerenju da “implementira kulturu u svako domaćinstvo”. Društveno angažiran. Pokretač i profesor Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osnivač Tima za vizualne komunikacije u sklopu
Centra za industrijsko oblikovanje, institucije koja je 60-ih i 70-ih godina u tadašnjoj Jugi poticala profesionalni, znanstveno utemeljen pristup industrijskom i grafičkom dizajnu, osnivač Društva dizajnera Hrvatske 1983. Divan i pažljiv sugovornik. Samo za čitatelje Oslobođenja govori o nagradama, viziji dizajna, novim generacijama dizajnera, bacamo pogled i na budućnost.
Gospodine Ljubičiću, čestitam Vam Nagradu za životno djelo.
- Hvala lijepa.
Vi ste najpoznatiji dizajner Hrvatske, ali i šire, kako to da su Vam tek sad dodijelili ovu nagradu?
- Pa dobro, neki misle da je čak i prerano dodijeljena s obzirom na to da je preda mnom još dosta vremena i da radim. Ali, ako bismo se uplitali malo složenije u to pitanje, riječ je o tome da su moji radovi unutar domaćeg prostora, ako tako mogu reći, i onog prije i ovog sada, pod prije mislim prije 90-e, bili lagano kontroverzni.
Da malo konkretizirate?
- Evo, recimo, vi pišete za Oslobođenje, Sarajevo, a ja sam 1984. godine za znak za Zimske olimpijske igre (ZOI) Sarajevo ‘84. dobio drugu nagradu. Prva je bila diskvalificirana jer je bila plagijat. Ali, moja druga nagrada ipak nije upotrijebljena. A tada sam, kao i u mnogim drugim radovima, htio napraviti sasvim novi simbol Zimske olimpijade koji se trebao razlikovati od Ljetne.
Ovaj nerealizirani znak za ZOI Sarajevo ‘84. dinamizirali ste da bi sugerirao snijeg sastavljen od točkica?
- Koristio sam također krugove. Ukratko, 70-ih godina tražio sam definiciju što je to dizajn, jer sam ja inače završio slikarstvo na Likovnoj akademiji i odustao od njega. Pod tražio mislim da nisam išao na tezu da mogu negdje pročitati i vidjeti nečiji dizajn, nego sam se bavio definicijom što bi dizajn mogao i morao biti, kako bi on stvarno trebao izgledati. Iz 80-ih spominjem Sarajevo, mogu spomenuti
Evo, recimo, vi pišete za Oslobođenje, Sarajevo, a ja sam 1984. godine za znak za Zimske olimpijske igre (ZOI) Sarajevo ‘84. dobio drugu nagradu. Prva je bila diskvalificirana jer je bila plagijat
Ja ne mogu donositi odluke, nisam političar, ali evo svi znaju za moj projekt državne zastave, strašno mi je žao što on nije realiziran. Doduše, oni ne znaju da se japanska usvajala gotovo punih sto godina da bi bila ovo što jeste
i Univerzijadu u Zagrebu 1986. za koju sam bio diskvalificiran jer da sam tobože koristio slovo “u”, a to nije bilo to, nego se 8 atletskih staza u tom znaku u jednom trenutku pretvaraju u knjigu. Pa je to tako nekako bio navodni dojam, a i tada sam htio napraviti promjenu kao što sam radio promjenu za Mediteranske igre u Splitu, tako sam htio i za Sarajevo i za Univerzijadu, ali eto, nije mi bilo moguće.
Kako biste sumirali ove faze?
- U 90-im godinama sam se pozabavio osnovnim elementom hrvatskog identiteta kvadratom i to sam nazvao inspiracija, 90-te su inspiracija, 80-te su provokacija pa neki radovi nisu ni realizirani, 70-te su bile godine traženja odgovora na pitanje što je dizajn, a od 2001. i dalje su realizacije i globalni sadržaji.
Vi ste otac hrvatskih kockica, Vaš kockasti dres za hrvatsku nogometnu reprezentaciju je poznat u cijelom svijetu, što pomislite kad vidite ovu masovnost u korišćenju kockica u milijun varijanti? Zašto uvijek ističete značaj vizualnog identiteta?
- Danas se dosta govori o brendiranju. Međutim, jedna od najboljih ilustracija što je to brend je morska površina ispod koje se nalazi ledenjak, a iznad njega viri samo jedna petina, dakle, 4 petine su pod vodom, jedna iznad vode. To je ona koju vidimo. I ona je vizualni identitet šta god dolje biva. Radi se jednostavno o tome da vi bez vizualnog identiteta ne postojite. E sad, drugi detalj koji ste zamijetili o kvadratima koji su se proslavili kroz nogomet, ali i šire. Ja sam za Graphis u New Yorku prošle godine imao intervju od 20 stranica, jedno njihovo pitanje bilo je da li sam sretan što su hrvatski nogometaši u Moskvi osvojili srebro 2018? Zato što oni znaju da ja afirmiram taj pojam, ali da je taj pojam sada potpuno isplivao na svjetsku razinu.
Pa što ste im rekli?
- Rekao sam im sljedeće: da su kvadrati - Hrvati ustvari, odnosno, Hrvati su kvadrati, da je to pojam koji je povijesno naslijeđen. Najstariji hrvatski grb ima te kvadrate i oni se kroz povijest vuku na razne načine. Stigli su do ovog vremena u kojem je kvadrat suvremen, uključite računalo i već imate kvadrate tu. U šali rečeno, Nijemci sa svojim dvoglavim orlom mogu samo plašiti djecu, dok je naš kvadrat suvremen, živ i poseban. Ja sam čak na ovoj dodjeli nagrade spominjao pojam koji je nasmijao publiku: dizajn je Sizifov posao. Sizif gura onu kuglu uz veliku uzbrdinu i ona mu se stalno vraća i vraća se i vraća, on se umorio, al’ kad se u jednom trenutku pretvori u kvadrat, ona stane. I stoji tamo. To bi bio moj put, ‘ajmo tako reći.
Prije gotovo 8 godina rekli ste mi u intervjuu za subotnji dodatak Oslobođenja Pogledi da ima puno talentiranih dizajnera na prostoru ex-yu, pa i u Bosni i Hercegovini, ali da oni izostavljaju prostor i vrijeme u kojem žive, ne baštine vlastitu kulturu. Ovo se i dalje događa, što mislite zašto, kad su toliko talentirani?
- Radi se o tom da su, ‘ajmo to tako reći, kroz novo vrijeme stigle nove tehnologije, internet. Oni više uče preko interneta nego na studiju iako danas i studiraju. Nekad toga nije ni bilo, studija dizajna i tome slično. I oni postaju dio tog svjetskog kolača, dobivaju čak i međunarodne nagrade, ali nemaju taj svoj korijen kulture iz koje izlaze. Moj slučaj je mnogima interesantan zato što ja s hrvatskog prostora kulture i jezika radim radove koji su u svijetu prihvatljivi, poznati i nagrađivani. To je možda najzanimljiviji detalj. Radi se o tome da morate spoznati sebe. To ja zovem odgovornost za prostor i vrijeme. A današnje generacije dizajnera...
Nemaju vremena za samospoznaju?
- Ne samo to. Oni i na razne načine iseljavaju jer im je dosta ovoga ovdje, ima tu puno slojeva.
Vraćam se na Graphis. Oni Vas opisuju kao dizajnera koji vjeruje u čovječnost, misli da je potrebno pomoći slabijima i preispitati globalizaciju. Kako biste Vi opisali sebe?
- Možda je najteže sam sebe opisati.
Da pokušate?
- Ja ne radim individualno iako su svi moji poslovi manje-više individualni. Imam nešto suradnika, posebno u supruzi i svom sinu. Moji radovi su pluralni, ja u njima iznosim mišljenje svih i pretvaram ih u dizajn, o tome se radi, i to neke šokira kako sam se ja toga dosjetio, ili im treba vrijeme da to razumiju. U Graphisu sam izdvojio pet autora u svijetu, a oni su otišli kod njih i pitali ih što o meni misle. Jedno od mišljenja bilo je da je sve jako lijepo, lijepa tipografija i sve... ali onda moraš zastati, zamisliti i u glavi ti se sve složi. Moji radovi su kompleksni, nisu jednostavni. Rečeno je i da je logo za Ministarstvo kulture Hrvatske neviđeno jednostavan, ali u njega sve stane, a to su samo točka i zarez.
Rekli ste mi i da ste završili slikarstvo na Akademiji i da je Vaš mentor Leonardo da Vinci jer on misli, je l’ to znači da dizajneri uglavnom ne misle?
- Nažalost, mislim da samo priđu računalu i onda odmah vrte moguće parametre i slike po kojima mogu završiti ono što im je zadano. A misliti... moja definicija je da je dizajn način mišljenja. A još jednu formulu sam rekao i za Graphis, koja je malo iznenađujuća, pogotovo za ovakve potencijalne prostore koji nisu razvijeni. Imate rečenicu Stjepana Radića, inače ne koristim rečenice od političara, ali ova jedna mi se sviđa. On je rekao: Hrvatska je zapušćena. Ta riječ - zapušćen.
Čovjekoliki roboti
Nije rekao zapuštena je, ta riječ zapušćena strašno sjeda. Mi smo provincijalno izrasli i mi se bojimo biti nešto drugo, nego to provincijski. Onda idemo s time u svijet. Rekao sam da je formula 1+1 = 1, to je matematička greška, a u njoj se krije potencijal za kreativnost. Čak i u nauci se dogodi da otkriju nešto slučajno.
Činjenica je da Vi radite vizionarske stvari, može li dizajn utjecati na svijest ljudi?
- Utječe kapilarno. Ja ne mogu donositi odluke, nisam političar, ali evo svi znaju za moj projekt državne zastave, strašno mi je žao što on nije realiziran. Doduše, oni ne znaju da se japanska usvajala gotovo punih sto godina da bi bila ovo što jeste.
Kako vidite budućnost umjetnosti dizajna, kreativnosti uopće, s obzirom na vrijeme u kojem živimo?
- Vrijeme je opterećeno umjetnom inteligencijom koja sve više ovladava.
Kažu da će zamijeniti ljude?
- Pragmatična je i može se čak i to dogoditi. Međutim, pitanje je zanimljivo, kad već to pitate. Recimo, apstraktna umjetnost je propala jer je bila apstraktna, nije nešto predstavljala, meni je strašno smiješno ali je činjenica da su roboti čovjekoliki, da imaju ruke, noge. Umjesto da oni sve te svoje funkcije mogu odraditi kao mašina koja nema oblik čovjeka. Razumijete? Tako da u tom smislu čovjek je kao što se kaže na lik Krista i Boga u nama ostao na toj razini i zato je takav problem ozbiljan. Tehnologija se razvija, no i dalje mislim da ta inteligencija neće moći još ući u kreativni proces koji ljudi imaju na raspolaganju, ali ga nedovoljno koriste.
Kako biste dizajnerski predstavili današnji svijet?
- Sad ću ja biti malo političan. Ne zna se kud taj svijet ide, bacio je sebi na leđa jedan problem koji teško može riješiti, to je ekološki, a drugi je problem prijateljstva, odnosno neprijateljstva koji izlazi iz raznih razina. Prije je on izlazio isključivo iz političkog poretka, a sad to više nije samo to, sad je to odmjeravanje snaga. Kao kad u obitelji imate 3 ili 4 sina pa onda treba dijeliti imovinu. Pa je pitanje kome će što pripasti, zašto i tako... U Rimskom carstvu se tako i događalo, pa i kasnije, Amerikanci su ubili nekoliko svojih vrhunskih predsjednika, tako da je teško sada to dizajnerski riješiti. Možda samo to da budete na neki način plemeniti i pozitivni. Ali, to se eto i ne događa.