Izdanak Torrijosovih

Laurentino Nito Cortizo je izabran za 38. predsjednika Republike. Američki je đak, školovao se na Univerzitetu Norwich u Vermontu

Martin, koji je bio vanbračni sin Omara Torrijosa, ponovo se kandidirao na predsjedničkimizborima2004.godine kao kandidat Demokratske revolucionarne partije (PRD) na platformi jačanja demokratije i pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini sa SADOM. Podržao ga je popularni muzičar i nekadašnji kandidat za predsjednika Rubén Blades, kojeg će kasnije Torrijos postaviti u znak zahvalnosti za nacionalnog ministra turizma. Glavni Torrijosov rival bio je, ustvari, Guillermo Endara, koji je iza sebe imao jedan predsjednički mandat (dobiven na američkim tenkovima u vojnoj intervenciji protiv generala Noriege 1990. godine).

Talas protesta

Endara se kandidirao u ime Partije solidarnosti. Njegova izborna platforma natjerala ga je i da odgodi planove za proširenje Panamskog kanala do 2006. U aprilu te godine predstavio je plan, koji je označio kao “vjerovatno najvažniju odluku ove generacije”. Predviđeno je da će proširenje udvostručiti kapacitet kanala i omogućiti mu upravljanje naftnim tankerima i brodovima za krstarenje, uz predviđenu cijenu od pet milijardi dolara. Ovaj plan je odobren na javnom referendumu 22. oktobra te iste godine sa 78 posto glasova.

U novembru 2006. godine Martin Torrijos je uputio energičan poziv SAD-U da priznaju nezavisnosti Portorika. Sljedeće godine Torrijos je pregovarao sa administracijom Georgea W. Busha o Sporazumu o promociji trgovine između Paname i SAD-A. Panama je ratificirala sporazum, ali kada je krenula ratifikacija u SAD-U, sporazum je zaustavljen zbog toga što je nalazi na toj funkciji. Ne želeći da se javno sukobi sa nacionalističkim krilom svoje stranke, Torrijos je privatno zatražio od Pinzona da dade ostavku, ali je izbjegao da ga kritizira u štampi. Sporazum je konačno ratificiran pod Torrijosovim nasljednikom Ricardom Martinellijem. Pošto panamski ustav zabranjuje uzastopne predsjedničke mandate, Torrijos je bez obzira na svoju popularnost morao otići sa vlasti po isteku mandata.

Pobožni katolik

Nakon Martina Torrijosa, za predsjednike Paname birani su kandidati različitih provenijencija, počev od Ricarda Martinellija iz Stranke demokratskih promjena (Partido Cambio Democrático). Riječ je o partiji konzervativno-liberalne orijentacije, ustvari, desnog centra. Martinellija je u demokratskoj proceduri 2014. smijenio kandidat Partije panjamenista (PP) Juan Carlos Varela, da bi se na kraju 2019. godine vlast ponovo vratila “torihovcima”. Laurentino Nito Cortizo je izabran za 38. predsjednika Republike. Američki je đak, školovao se na Univerzitetu Norwich u Vermontu, najstarijem vojnom koledžu u SAD-U, a zatim je pohađao Univerzitet Teksas u Austinu, na kojem je odbranio doktorat. Političar je sa solidnim stažom. Služio je kao tehnički savjetnik generalnog sekretara Organizacije američkih država (OAS). On danas vodi Panamu i pripada centrističkom krilu Demokratske revolucionarne partije. Prije toga, bio je predsjednik Narodne skupštine i poslanik od 1994. do 2004, a u panamskoj vladi imao je resor ministra poljoprivrede. Na tu dužnost Cortizo je podnio ostavku 2006. godine zbog primjedbi na pregovore vođene u cilju postizanja Sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-A i Paname. Za njega se zna da je pobožni katolik.

Prije 45 godina, 7. septembra 1977, potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-A Jimmyja Cartera i panamskog vođe, generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45-godišnjicu sporazuma, prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža, Panama se uspravila na međunarodnoj sceni, za što je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije, Panama je prebolovala revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od SAD-A.