U vrtlogu pljačke i masovnih ubistava
Muslimansko stanovništvo zahvatili su strah i panika koja je prerasla u panično bjekstvo. Tako se cjelokupno stanovništvo iz ugroženih sela do 31. avgusta 1941. našlo u Fatnici
Poslije preuzimanja Plane, Zadarska ustanička četa je istog dana vraćena u rejon Dabarskog polja, da se pridruži snagama koje su zatvarale pravce prema Stocu i Nevesinju. Iste večeri je i Davidovićeva četa upućena da pojača ustaničke snage koje su zatvarale pravce od Gacka i Fazlagića kule, odakle je očekivana intervencija jačakih ustaško-domobranskih snaga. Sve ostale čete, koje su učestvovale u borbama oko Plane, nastavile su napad ka Bileći. Tako je 29. i 30. avgusta (1941) prostor između spomenutim selima ubili oko 25 nevinih osoba. Tih dana muslimansko stanovništvo zahvatili su takav strah i panika koja je prerasla u panično bjekstvo. Tako se cjelokupno stanovništvo iz ugroženih sela do 31. avgusta našlo u Fatnici.
U Fatnici su se tada nalazili Miro Popara, Tripo Šarenac, Halid Čomić, Rajko Milošević, komandir Davidovačke ustaničke čete, Vojo Vujović i drugi, zatim predstavnici izbjeglog stanovništva: Meho Dedović, predsjednik divinske opštine, da se oko 400 lica muslimanskog življa našlo u teškom položaju, Miro je, sa svojim saradnicima, odlučio da se okupljeno stanovništvo privatno skloni u Bileću. Meho Dedović i ostali domaćini muslimanskih porodica odbili su taj prijedlog i energično zahtijevali da se narod skloni u Stolac, jer će tamo, navodno, biti bezbjednije. Mnogo se raspravljalo o tome kamo poći. Miro je upozoravao da je rizično ići u Stolac, jer su ustaše u Berkovićima i okolini počinile masovne zločine nad srpskim življem, pa se može očekivati da će preživjeli pojedinci i grupe u znak osvete nasrnuti na nedužni narod, međutim, zaludni su bili svi ti i slični argumenti i ubjeđivanja, prevladali su zahtjevi da se ide za Stolac. Nemoćan da bilo šta efikasnije poduzme, i Miro se složio.
Najpouzdaniji borci
Dogovoreno je sa komandirom Davidovačke ustaničke čete da se osigura obezbjeđenje i da se za pratnju ovog naroda na putu za Stolac odredi vod najpouzdanijih boraca. Za izvršenje tog zadatka određen je vod od 20 boraca iz Gornjih Davidovića. Komandir tog voda bio je Vojo Vujović, koji je godinama pred rat bio na radu, kao fizički radnik, u Beogradu, a u prvim ustaničkim borbama pokazao se kao odvažan borac i zalagao se za korektan odnos prema muslimanskom stanovništvu. Takav stav zauzimali su i ostali borci iz ovog voda koji su uživali ugled čestitih i krajnje poštenih ljudi među kojima su bili: Vlado Vujović Stari, Ilija Vujović, Obrad Šakotić, Danilo R. Šarenac i drugi.
Jama Čavkarica, koja se nalazi nedaleko od Nevesinja, nesumnjivo je jedno od najmasovnijih stratišta Muslimana u Drugom svjetskom ratu na području jugoistočne Hercegovine. Iz poznatih razloga, u poslijeratnom periodu u SFRJ nije se mnogo govorilo o počinjenim zločinima. Zločini su registrovani i predati nadležnim vlastima. Izvršioci zločina su najčešće poginuli u bitkama ili u tom ratu zarobljavani i strijeljani. A neki od njih... Krajem osamdesetih godina 20. vijeka iz raznih pobuda i nekompetentno, bez argumenata, svjedoka, dokumenata, imena i sl, javljaju se samozvani “istraživači” i pišu onako kako žele ili na osnovu zahtjeva poslodavca - finansijera. Tako se desilo sa falsifikatom dešavanja i obaranja krivice za tragediju Čavkarice na nekoliko članova KPJ sa tog terena, posebno Muslimane. Tekst pukovnika JNA Branka Popadića, rođenog Bilećanina, koji je radio u Vojnom istorijskom muzeju u Beogradu, a na koji nam je skrenuo pažnju Ibro Čomić (SUBNOAR), na istinit način govori o ovim događajima i skida optužbe bačene na bilećke komuniste.