Prolongiranje tranzicije

POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Iz čorbe u čorbu, iz razvlačenja kore nacije u novu koru nacije, iznova i iznova, vrtimo se kao hrčak na svojoj vrteški

Vještačka kreiranja stanja nemira i uznemirenosti, uporno igranje na kartu zloglasnog etnonacionalnog narativa, njegovo neprestano guranje u prvi plan, zasipanje nacionalističkim idejama i manipulacija strahom, naš su gotovo svakodnevni način života već skoro tri decenije. Iako je taj pritisak možda nekad popustio, on je bio samo zatišje pred nova kuhanja neukusne čorbe nacionalne homogenizacije. Iz čorbe u čorbu, iz razvlačenja kore nacije u novu koru nacije, iznova i iznova, vrtimo se kao hrčak na svojoj vrteški. Dokad će to biti tako? Iz današnje perspektive gledano, čini se do u vječnost, jer se doima nezamislivo ovo društvo bez opetovanih ataka na razum, na mir i na koliko-toliko normalne životne okolnosti. Kao da ne postoji ni jedan drugi faktor oko kojeg bi se građani ove zemlje okupili, kao da ne postoji druga briga i kao da nismo uvijek i po svemu na začeljima svijeta u kojem živimo. Uvijek daleko od ideja jedinstva, ujedinjavanja snaga i pokušaja da ovu zemlju, ma kakva nam se ona činila, učinimo bar malo dostojnijom čovjeka i njegovog života na ovoj planeti.

Umjesto pokušaja stvaranja zdravog tkiva društva, koje će jednom konačno biti suočeno sa svojom ratnom prošlošću, te je kao takvu ostaviti iza sebe. Jer, koliko god bile strašne traume rata, one ne mogu vječno biti jedina tačka koja određuje naše odnose. Pitanje civiliziranosti jeste pitanje prevazilaženja, pitanje prihvatanja odgovornosti i nastojanje da se stvara društvo koje neće svoju budućnost graditi na užasima koji su počinjeni već na iskustvima istine, koja bi morala da obavezuje i bude svjetionik kretanja kroz vrijeme. Ali, činjenice nas neprestano upozoravaju na to da mi nismo ni ušli