Najuži izbor za Nin-ovu nagradu

Članovi Nin-ovog žirija kritike za najbolji roman godine - Marija Nenezić, Milena Đorđijević, Žarka Svirčev, Goran Korunović i Teofil Pančić uvrstili su u širi izbor 31 roman

Knjige Danice Vukićević, Milana Tripkovića, Gorana Petrovića, Mirjane Drljević, Uglješe Šajtinca i Marijane Čanak uvrštene su u najuži izbor za Nin-ovu nagradu za najbolji roman 2022. godine, a kome će biti dodijeljena, biće poznato 23. januara.

Goran Petrović, dobitnik Nin-ove nagrade 2000. za roman “Sitničarnica ‘Kod srećne ruke’”, sada je u trci za to književno priznanje romanom “Papir sa vodenim znakom” (Laguna). Uglješa Šajtinac bio je u najužem izboru 2011. knjigom “Sasvim skromni darovi”, a sada je nominovan za roman “Koljka i Sašenjka” (Arhipelag).

Danica Vukićević, Mirjana Drljević i Marijana Čanak u trci su za Ninovu nagradu romanima-prvijencima, pri čemu je, kako prenosi Seecult, Mirjani Drljević to ujedno prva objavljena knjiga. Danica Vukićević nominovana je za “Unutrašnje more” (Nojzac), Mirjana Drljević za “Niko nije zaboravljen i ničega se ne sećamo” (Booka), a Marijana Čanak za roman “Klara, Klarisa” (Bulevar books). Milan Tripković mogao bi da bude nagrađen za svoj drugi roman “Klub istinskih stvaralaca” (Fabrika knjiga).

Najuži izbor sačinjen je od 13 romana u užem izboru, među kojima su bile i knjige ranijih laureata Slobodana Tišme (nagrađen 2011) “Astal tiš riba friš. Život pesnika - Political nigredo” (Nojzac) i Bore Ćosića (1969) “Bergotova udovica” (LOM).

Članovi Nin-ovog žirija kritike za najbolji roman godine - Marija Nenezić, Milena Đorđijević, Žarka Svirčev, Goran Korunović i Teofil Pančić (predsjednik) uvrstili su u širi izbor 31 roman, odabran od ukupno 177 primljenih na konkurs.

Najužim izborom podsjećaju na riječi Danila Kiša od prije pola vijeka, koje će NIN objaviti u broju od 19. januara, uz razgovore sa finalistima.

Kiš je prije 50 godina, pošto je nagrađen za roman “Peščanik”, u tradicionalnom razgovoru sa dobitnikom, postavio pitanje koje, prema njegovom mišljenju, progoni svakog pisca, a (Miroslav) Krleža ga je formulisao ovako: Što predstavlja jedna osamljena knjiga na ovom svijetu danas, pa bila ona doista vrijedna da bude objavljena? Kiš odgovara, zajedno s njim: Manje od jedne osamljene kapljičice u Amazoni.

”Naravno, jedna književna nagrada, sa ugledom koji uživa ova koja je meni dodeljena, može podići oko knjige i oko njenog pisca izvesnu, kako se to kaže, prašinu, prašinu koja će se kao sve prašine ovog sveta jednog dana slegnuti, a knjiga će živeti svoj život, usamljenički, slučajni, kao što ga žive sve knjige, a osama oko nje (i njenog pisca) biće tada još veća, tišina još stravičnija. Jer, uveren sam, Gutenbergova se galaksija nad našim nebom polako gasi, skoro vidljiva golim okom na zvezdanom nebu, a da se do nas njeno zračenje još nije čestito ni probilo. Na današnjem vašaru evropskog književnog tržišta knjige se, nažalost, još mogu najlakše valorizovati upravo nagradama, i tako izdvojiti iz bezimene mase goleme književne produkcije, a da se pritom često zaboravlja na sudbine drugih knjiga, hiljade drugih knjiga, isto toliko dobrih (ili isto toliko loših, svejedno), kao i te nagrađene. Stoga je danas, pogotovo u nas, zbog te ravnodušnosti koju nosi mehanizam tržišta i indiferentnosti, pisati knjige stvar dostojna poštovanja i divljenja, utoliko pre što se danas u nas pišu dobre knjige, što na ovom jeziku imate čitavo bogatstvo prozne produkcije i žanrovske iznijansiranosti”, naveo je svojevremeno Kiš.

Najuži izbor sačinjen je od 13 romana, među kojima su bile i knjige ranijih laureata Slobodana Tišme i Bore Ćosića