Tragična istina

Među postradalim na Čavkarici bilo je i petero maloljetne braće i sestara i majka Asima Pervana. Njihov otac je samo dan ranije stradao u Berkovićima

Hadžera je još ispričala da je ostala nepovrijeđena i njena rođaka Alija. Tako su samo Hadžera i Alija ostale u životu. Izvjesno vrijeme uzimale su hranu iz torbi poginulih. Kada se više nije imalo šta jesti, 17-godišnja Alija je pokušavala da izađe iz jame. Dugo se i mukotrpno pentrala i nekako uspela do pod sam vrh. Tada se spotakla i ponovo stropoštala na dno jame. Alija je tada zadobila teške povrede koje nije preživjela. Poslije toga Hadžera je vikala i zvala, ne bi li je ko čuo spolja. Srećom, jednog dana je čula glasove na otvoru jame. Čobani su dozivali, a zatim joj bacali hranu,

Vlado Radovanović, Đuro Čubrilo, Čedo Popara i Savo Medan, zauzevši zaklone ispred Mirove kuće i zaprijetivši razbojnicima da će pucati ako ne odustanu od svoje namjere. Zločinci su se uz prijetnje i psovke povukli i smjestili se u kuću Stevana Šarenca, gdje su nastavili sa orgijanjem do kasno u noć.

Nakon mraka Miro je pozvao Tripa Šarenca i rekao mu: “Kako god znaš, odmah organizuj prebacivanje za Bileću ugroženih porodica i drugova Hajdara, Asima, Halida, Haka Selimovića i drugih da se tamo privremeno sklone”. Zajedno sa Vladom njegove braće dovedene su sa dječicom kod Milana Miladragovića, gdje su ostale oko 15 dana, nakon čega su bezbjedno vraćene u Bileću.

Među postradalim na Čavkarici bilo je i petero maloljetne braće i sestara i majka Asima Pervana. Njihov otac je samo dan ranije stradao u Berkovićima. Ovu tragičnu istinu 19-godišnji Asim je saznao od daljnje rodbine i prijatelja kod kojih se skrivao nakon dolaska u Bileću. Kako sam kaže, pošto je saznao za tragediju svih najbližih i ostalog naroda, izašao je iz skrovišta na ulicu u Bileći i besciljno tumarao, jer mu više nije bilo ni do sopstvenog života. U takvom stanju ustaše ga prepoznaju i hapse. Međutim, na intervenciju rodbine i brojnih prijatelja, pušten je na slobodu. Poslije svojevrsne agonije mladi skojevac je našao snage da duboko vjerujući u ispravnost politike KPJ prevaziđe trenutnu krizu i ilegalno se uputi u Sarajevo. Odatle se, preko ustaljene veze, prebacio u Foču u Prvu proletersku brigadu.

Teška tragedija

Po svjedočenju brojnih savremenika i poznavalaca tadašnjih prilika, tako se odigrala ova teška tragedija bilećkih Muslimana u kojoj je, prema zvaničnoj evidenciji SUBNOR-A opštine Bileća, izgubilo život oko 500 lica - neboračkog muslimanskog stanovništva i to: oko 40 lica iz sela Milovića u toku borbe u Berkovićima 24/25. avgust (u Berkovićima su se zatekli kao izbjeglice); 12 lica u Đeču, koje je pogubila grupa zločinaca Ranka Lalića 26. avgusta; oko 60 lica u toku borbe u Plani 27/28. avgusta; 25 lica u danima (29-30. avgusta) masovne pljačke muslimanskih sela između Plane i Divine; 13 lica iz kolone koja su likvidirana prije dolaska na Čavkaricu.

Jama Čavkarica, koja se nalazi nedaleko od Nevesinja, nesumnjivo je jedno od najmasovnijih stratišta Muslimana u Drugom svjetskom ratu na području jugoistočne Hercegovine. Iz poznatih razloga, u poslijeratnom periodu u SFRJ nije se mnogo govorilo o počinjenim zločinima. Zločini su registrovani i predati nadležnim vlastima. Izvršioci zločina su najčešće poginuli u bitkama ili u tom ratu zarobljavani i strijeljani. A neki od njih... Krajem osamdesetih godina 20. vijeka iz raznih pobuda i nekompetentno, bez argumenata, svjedoka, dokumenata, imena i sl, javljaju se samozvani “istraživači” i pišu onako kako žele ili na osnovu zahtjeva poslodavca - finansijera. Tako se desilo sa falsifikatom dešavanja i obaranja krivice za tragediju Čavkarice na nekoliko članova KPJ sa tog terena, posebno Muslimane. Tekst pukovnika JNA Branka Popadića, rođenog Bilećanina, koji je radio u Vojnom istorijskom muzeju u Beogradu, a na koji nam je skrenuo pažnju Ibro Čomić (SUBNOAR), na istinit način govori o ovim događajima i skida optužbe bačene na bilećke komuniste.