BIHAMK je zlatna koka za odabrane
Slučaj Romea Zelenike, člana KVP-A, prijavljenog zbog davanja lažnog iskaza zarad izbora u najvažniju finansijsku instituciju entiteta, ponukao je našeg čitatelja da nam dostavi svoja saznanja o radu BIHAMK-A. Zelenika je, podsjećamo, član Upravnog odbora
Poštovana Redakcijo,
pišem vam s prijedlogom teme i nudim svoja saznanja, s nadom da ćete shvatiti značaj i pozabaviti se ovim pitanjem koje zanima brojne korisnike usluga, ali i one koji odlučuju o trošenju javnog novca. Oprostite na dužini, važnojedarazumijemoočemuseradi.
BIHAMK je Udruženje građana koje se finansira putem Cesta Federacije BIH (logično bi bilo iz trezora, kao i ostali budžetski korisnici), tako što vozači prilikom registracije auta plaćaju obaveznih 8 KM na ime BIHAMK-A, a sredstva idu na račun Cesta Federacije BIH koje kasnije plaćaju fakture BIHAMK-U i AMS-U (dio FBIH sa većinskim hrvatskim narodom) za pomoć na cesti tako što im prihvataju i odobravaju usluge koje je BIHAMK i AMS pružio vozačima.
Svaki vozač za taj novac ima 3 besplatne usluge pomoći na cesti, ali ono što ne znaju ti isti vozači prilikom plaćanja tog obaveznog nameta prilikom registracije vlastitih ljubimaca je da se taj novac troši netransparentno i da je tokom zadnjih decenija zloupotrijebljen u bezbroj prilika i na više načina, počev od nabavki umjetnina, donacija političkim strankama, uhljebljenja mnogih kadrova, kupovine skupocjenih auta, megalomanskog trošenja na brojna putovanja diljem svijeta, ali i plaćanja honorara fantomskom Upravnom odboru BIHAMK-A koji su sačinjavale mahom ličnosti iz javnog i političkog života.
Ali, krenimo redom. Još od rata pa do dana današnjeg BIHAMK-OM suvereno vlada, kao da je njegovo privatno vlasništvo, Elmedin Bajramović, prvo kao generalni sekretar, a onda kada je morao po sili zakona u penziju - posljednje dvije godine i kao predsjednik Upravnog odbora uz dobru finansijsku apanažu, da se ne pati kao penzioner. Da ne bude zabune, s obzirom na to da je riječ o Udruženju građana, pa vjerovatno pomislite da se radi o nekom “sitnišu”, procjenjuje se da je od rata pa do danas preko računa BIHAMK-A prošlo pedesetak miliona javnog novca. Ne postoji niti jedna osoba u Bosni i Hercegovini koja je ovako dugo bila na jaslama države, izuzme li se nekadašnji direktor Zlatko Barš, koji je na čelu Agencije za bankarstvo proveo 20-ak godina. Zajedničko
za Barša i Bajramovića je da su o trošku države i banaka koje je Barš trebao tobože kontrolirati obišli cijeli svijet uzduž i poprijeko, što je u slučaju BIHAMK-A istraživala i finansijska policija. Tako je utvrđeno da su putovanja Bajramovića bila pod krinkom raznih međunarodnih skupova, a odsjedao je ni manje ni više u hotelima sa pet zvjezdica, dok je Barš pak na drugoj strani najčešće letio business klasom, a najžalosnije jeste da niti jedan nisu poznavali ama baš nijedan strani jezik. Tako je uz Bajramovića putovala i osoba zadužena za prevođenje. Ali Barš je ipak morao odstupiti, što nije slučaj i sa Bajramovićem...
Sam Bajramović je u više navrata bio pod istragom tužilaštva i finansijske policije, ali nijedna nije doživjela sudski epilog. Ostaje frapantna činjenica da je od novca koji plaćaju građani BIHAMK-U prilikom registracije Bajramović kupovao umjetničke slike, tako da se danas u BIHAMK-U nalazi kolekcija umjetnina na kojoj bi pozavidjeli i brojni muzeji. Sumnjalo se da je veliki broj umjetnina završio i kod Bajramovića, u njegovom stanu u elitnom dijelu Ciglana, ali izvještaj finansijske policije o tome nije imao nekog efekta, iako su ovlaš kontrolom pronašli fakture da su slike kupljene u iznosu od 200.000 KM.
No, svakom je jasno da takvo što ne bi bilo moguće bez političke podrške. A tu je Bajramović bio pravi majstor, tako je početkom karijere pod sumnjivim okolnostima zgradu predratnog auto-moto saveza u Ulici Mehmeda Spahe u Sarajevu ustupio/ poklonio centrali SDA, a zauzvrat dobio zgradu na Skenderiji. To je bio početak sigurne, dugovječne i uspješne karijere. Još je ratne 1993. godine Bajramović zaradio prvu u nizu krivičnih prijava, od bivšeg predsjednika AMSA BIH Zdravka Štojsa, ali je tadašnji CSB Sarajevo imao važnijeg posla. Sam Zdravko će na jedan tekst Slobodne Bosne uputiti čestitku sa riječima podrške da je neko imao hrabrosti napisati tekst o družini iz BIHAMK-A. Nakon rata redale su se prijave i istrage, ali je Bajramović svaku preživio i vješto na čelo BIHAMK-A instalirao političare raznih kalibara. Dovodio je Bajramović politički eksponirane ličnosti koje su mu produžavale mandat u beskonačno i štitile njegovu rastrošnost i zloupotrebu javnog novca. Tako su se predsjednici BIHAMK-A redali poput Nebojše Radmanovića, Zorana Kalinića, Bogića Bogićevića, Ive Komšića, Rasima Kadića… Sa Bogićem Bogićevićem Bajramović je bio komšija i na Ciglanama i u Rakovici, gdje Bajramović ima hacijendu, ali je Bogićević svoj stan na Ciglanama, upućeni kažu zbog ekonomskih razloga, morao prodati. Naravno, Bajramović nije.
BIHAMK ima i svoju firmu BIHAMK Asistencija, preko koje vrši usluge pomoći na cesti, ali i druge usluge (servisni centar na Ilidži) i tako i načelno ima vlastiti izvor zarade. Ali upućeni tvrde da je to bio samo paravan, kako bi novac iz Udruženja građana BIHAMK, koje se finansira javnim novcem, prelijevao na BIHAMK Asistenciju, a onda trošio bez kontrole. Tako je u akciji Zadruga, zbog sumnji na pranje novca, na optuženičku klupu sjeo upravo direktor BIHAMK Asistencije Edo Hasanović, koji je, kako navode u tužilaštvu, zapravo sve radio po nalogu Bajramovića i bio jedan u nizu koje je Bajramović vješto iskoristio i izmanipulirao. Moji izvori u BIHAMK-U tvrde da je zbog lošeg držanja u istrazi novi generalni sekretar BIHAMK-A Rasim Kadić smijenio Hasanovića, za koga tvrde da je bio odličan direktor i jedan od ključnih ljudi koji je podigao BIHAMK. Naravno, iza smjene Hasanovića i njegove degradacije, upućeni tvrde, stoji upravo Elmedin Bajramović.
No, da bismo priču kompletirali i dali joj prijeko potrebne argumente, moramo pomenuti ko je BIHAMKU i Bajramoviću osigurao institucionalni priliv novca i ko je aminovao tu rastrošnost, zloupotrebu i bahatost upravljanja javnim novcem. To su, naravno, Ceste Federacije BIH i njihov također dugovječni direktor Ljubo Pravdić. Uprkos činjenici da bi novac od registracija trebao ići u trezor, u ovom slučaju novac ide direktno na račun Cesta FBIH, a one nakon što im se dostave “situacije”, dio novca uplaćuju BIHAMK-U, a drugi dio novca uplaćuju AMS-U, inačici BIHAMK-A samo sa većinskim hrvatskim pukom. Postoji opravdana sumnja da je prilikom dostavljanja takozvanih situacija broj usluga na cestama bio fiktivan i nije odgovarao stvarnim situacijama, ali to nije sprečavalo Ceste FBIH da to pokriju i plate bez provjere i stvarne kontrole. Time se stvarala razlika u novcu koja je ostajala na računu BIHAMK-A i AMS-A, jer je nisu utrošili na stvarnu pomoć na cesti, iz koje se onda mogla raditi zloupotreba poput kupovine slika, skupih i nepotrebnih putovanja svijetom..., a vozači moliti boga da im se ništa ne desi na cesti. Primjer koji potkrepljuje ovu sumnju jeste izjava bivšeg predsjednika, a sada generalnog sekretara BIHAMK-A Rasima Kadića u magazinu Dani da je u jednoj godini BIHAMK imao nevjerovatnih 46.590 intervencija (25.663 intervencije tehničke pomoći i 19.927 usluga prevoza neispravnih vozila), što u prosjeku pretpostavlja da je BIHAMK imao dnevno 122 intervencije.inajprostijomkontrolombihamkovih evidencija lako je utvrditi da je ovo podatak koji ne odgovara stvarnom stanju i istini, te da su napuhane fakture i fiktivne intervencije, što i vrapci na grani znaju. Ipak, vozači su to platili, a Ljubo Pravdić i Ceste Federacije BIH to sve prihvatili, da li iz neznanja ili nekog drugog motiva bilo bi dobro priupitati nadležno tužilaštvo.
Premaizjavijednesigurnosneagencije u BIH, ovo je tek vrh ledenog brijega jer su u posjedu dokumenata koji u priču o fiktivnim fakturama i zloupotrebi javnog novca uvode i člana Upravnog odbora BIHAMK-A Romea Zeleniku i AMS u Mostaru sa pomenutim dvojcem Elmedinom Bajramovićem i Ljubom Pravdićem. Molim vas, istražite ovu priču, zbog svih nas.
U objektivu
Najveći snježni labirint na svijetu nalazi se u poljskom gradu Zakopane. Labirint je građen tokom 2015. i 2016. na površini od 2.500 kvadratnih metara. Prošle godine kapacitet je povećan na 3.000 kvadratnih metara.
Građani i turisti u velikom broju posjećuju ovu atrakciju.
Snowlandia je izgrađena prije nekoliko godina kao zimski tematski park za zabavu turista i posjetitelja u Zakopanama.
Park se nalazi ispod međunarodne ski-skakaonice poznate kao Wielka Krokiew. Snowlandia ne radi kada se održavaju takmičenja u skijaškim skokovima.