Počast za 12 zeničkih antifašista
Polaganjem cvijeća na spomenobilježje palih rodoljuba, jučer je u Zenici obilježena osamdeseta godišnjica stradanja 12 zeničkih antifašista koje je u Kaznenopopravnom zavodu Zenica 1943. strijeljao njemački okupator.
Cvijeće na spomen-obilježje položile su delegacije UABNOR-A grada Zenice, SABNOR-A ZDK-A i članovi porodica strijeljanih antifašista sa područja mjesnih zajednica Tetovo, Gradišće i Banlozi.
- Od 1945. obilježavaju se godišnjice njihovog stradanja. Dokle god postoji UABNOR, dokle god postoji antifašizam, obilježavaće se ovaj datum, izjavio je Jasmin Dedić, predsjednik UABNOR-A grada Zenica.
Sretko Radišić, predsjednik SABNOR-A ZDK-A, rekao je da mladi treba da pozitivno uče iz perioda 1941 - 1945.
”Ovdje, na ovom mjestu, živote izgubiše mladi antifašisti da bi oni koji iza njih ostadoše mogli živjeti boljim i sretnijim životom”, napisano je na spomen-obilježju koje je 1973. podigao tadašnji OO SUBNOR-A Zenica. U malim sredinama ona su zapuštena i tako, nažalost, tragovi o Jevrejima polako nestaju. Međutim, što se tiče Jevrejskog groblja u Sarajevu, tu je specifična situacija, jer je ono upisano kao državno vlasništvo. Mi smo sklopili ugovor 1984. sa JKP Pokop, u kome smo im dali zgradu našeg Novog hrama na korištenje na 49 godina, sa obavezom da oni poprave ogradu, održavaju i brinu se o Jevrejskom groblju. Neki projekti su bili urađeni do 1991, međutim, sve je stalo, ističe predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo Boris Kožemjakin i dodaje da su nakon rata putem donacija uspjeli napraviti kapelu i riješiti problem klizišta.
Dodaje da je sada potrebno da se država uključi, a prije svega Kanton Sarajevo i Pokop. Putem donacija iz Velike Britanije i stranih i domaćih volontera dio spomenika je revitaliziran. Napravljen je i dogovor sa Pokopom da sa Zavodom za zaštitu spomenika pristupe procesu rekonstrukcije. Osvrćući se na iscrtavanje fašističkih simbola na plakatima Privredne komore države Izrael, Kožemjakin smatra da se radi o izdvojenim incidentima.
- Mi smo građani BIH, mi nismo Jevreji u BIH, mi smo bh. Jevreji. Živimo normalan život, kao i svi drugi građani
Kultura sjećanja je jedan od najvažnijih načina borbe protiv antisemitizma i svih drugih oblika fobija koji se javljaju, uglavnom, prema manjinama, ističe Boris Kožemjakin
broj svjedoka, odnosno preživjelih holokausta koji nam mogu iz prve ruke ispričati sve strahote koje je holokaust donio, kao zalog budućim generacijama da se stvarno više to ne dogodi. Činjenica je da se nije dovoljno govorilo, jer su se genocidi dešavali i nakon holokausta, kaže Igor Kožemjakin.
Naglašava i da fašizam očigledno nije pobijeđen, jer svjedočimo porastu manifestacija fašizma ne samo u Evropi već u cijelom svijetu.
- On kao pojava nije anatemisan u društvu. Danas fašisti, a možda mi je čak i drago, glasno govore da su fašisti, otvoreno govore o tome, pa znamo protiv koga možemo da se borimo oko 80 miliona, što je znatno više od cifre od 55 miliona sa kojom se ranije raspolagalo.
- Pravdu treba tražiti čak i ako nismo sigurni da ćemo je dobiti, ali je taj zahtjev za traganje nešto što uvijek mora biti prisutno, pa tako i danas, naglašava prof. dr. Drino.
Rejhan Prohić, istraživač i publicista, čija je porodica posljednja u BIH odlikovana titulom Pravednika, naglašava da je veoma bitno pamtiti ono što se dogodilo za vrijeme holokausta.
- Kažu ko zaboravlja, zaslužuje da mu se ponovi. Mi se kroz ono što se dogodilo našim sugrađanima, prijateljima za vrijeme holokausta, prisjećamo sa nadom da se takvo nešto više ne dogodi, naglašava Prohić i dodaje da je svijest građana moguće promijeniti samo putem edukacije.
Prof. dr. Adnan Duraković ističe da je svjestan kako je krivična pravda simbolička i da veliki broj onih koji su oštećeni, slabo mogu da budu namireni.
- Govorio sam o restituciji zahtjeva u transnacionalnim tužbama iz doba holokausta i došli smo do zaključka da se, i uz sve pogodnosti koje su bile pred američkim sudovima, do te pravde vrlo teško dolazilo, naglašava prof. dr. Duraković.